Zambija II
Međutim, kad sam došao u veleposlanstvo ovdje u Lusaki, kao što rekoh, ovi još luđi. Kaže meni tip isto što i onaj kreten u Harareu. Da se moram vratiti nazad u Hrvatsku. Ništa! I njega ja počastim sa par biranih hrvatskih riječi i odem ća u kamp da operem rusak koji mi je bazdio na benzin jer mi se malo benzina prolilo iz kanta. Nakon pranja rusaka odem ja u taj pansion što ga drži bosanka Nena i kod nje naručim čevape i "ukopčam" se na internet. da vidim da li mi je jedan naš svećenik kojeg je don Boris Dabo obavjestio da će hadžija, to jest ja, ovih dana prolaziti kroz Zambiju, poslao mail. Čim sam pročitao mail, odmah sam pitao Nenu da mi objasni gdje je Apostolski Nuncijat odnosno veleposlanstvo Vatikana u Lusaki. Kako Nena nije točno znala gdje je, nazove jednu hrvaticu koju poznaje i kaže joj da je kod nje jedan hrvat koji je došao s motorom u Lusaku pa ako zna možda gdje je nuncijat da joj kaže.
Ta hrvatica, čim je čula da je riječ o hrvatu koji se zatekao na svom putovanju motorom u Lusaki, momentalno je došla u Nenin pansion da vidi šta mi treba. I tako, dođe Celina Žeravica. Kad me ugledala, žena se, naravno, ugodno iznenadila. Nakon što smo popili piće, kaže meni Celina da odemo kod nje u kuću i da ćemo od tamo nazvat tog svećenika. Kad smo stigli kod Celine u kući je bio njezin muž Jozo te Anđelka, žena od Jozinog brata. Dok smo čekali svećenika, malo smo onako ćakulali i kaže meni Jozo da su on i još tri njegova brata s obiteljima već preko 30 godina u Zambiji i da svi imaju autoprijevozničke firme. Inače Jozo je iz rodom iz Vrlike kraj Knina a njegova žena Celina je iz Iloka kraj Vukovara. Imaju dva sina, Roberta i Marjana koji imaju oko 30 godina. Robert je oženjen i ima sina Luku. Ono što je jako zanimljivo, i Marjan i Robert govore tečno hrvatski a kaže Celina da će i mali Luka govoriti hrvatski jer ga ona čuva svaki dan i sa njim govori hrvatski.
I Jozo i njegova braća i sva njihova obitelj koja živi u Zambiji su zambijski državljani ali rodna Vrlika i Ilok se nisu zaboravili naravno a ni hrvatski običaji. Kad je došao svećenik, bio sam dosta iznenađen. Naime, svećenik se zove don Slađan Ćosić i radi kao tajnik u vatikanskom veleposlanstvu. Don Slađan je u Zambiju došao prije nekih godinu i po dana i odmah počeo da okuplja hrvate koji žive rade u Lusaki. Tako smo ćakulali svi skupa sve do uvečer. Šta reći?! Ima toliko toga zanimljivoga da nije sve to lako ni opisati. Na primjer, sutradan u subotu, don Slađan je došao po mene pa smo otišli u poslovni centar na piće. U poslovnom centru jedan hrvat porijeklom s otoka Brača drži restoran pa smo naravno baš kod njega išli da popijemo piće. Taj bračanin se zove Jakša a zanimljivo je da ima 68 godina i rodio se u Južnoj Africi. Tko zna kad je njegov ćaća došao u JAR. Zadnjih godina živi u Lusaki.
Popodne smo išli također kod Jakše. Jer, svake druge subote se hrvati skupe kod nekoga od hrvata i pjevaju se crkvene i hrvatske pjesme i moli se Boga i njeguje se hrvatska tradicija. Tako je baš ovu subotu bio red da se okupe svi kod bračanina a naravno i ja sam došao jer tako nešto ne bi propustio za ništa na svijetu. Neopisivi doživljaj je bio viditi kako se u dalekoj Zambiji, u Lusaki gdje objektivno rečeno ima nekoliko hrvata, kako se ipak trude da se druže i da se održavaju naši hrvatski običaji. Tako smo negdje oko 3 sata pjevali i molili a Ursula, žena od bračanina (u kojoj je isto 50 posto naše blagoslovljene krvi pošto je njena majka također bračanka a otac irac) je cijelo vrijeme svirala piano. Ursula je profesor glazbenog. Nakon pjevanja i molitve, Jozo i Celina su me odveli na večeru u poslovni centar i tamo smo do kasno u noć ćakulali i jeli.
Sutradan, u nedjelju, je također bio nevjerovatno zanimljiv dan. Naime, svaku prvu nedjelju u mjesecu don Slađan organizira u jednoj kapelici misu za naše hrvate u Zambiji, a ove nedjelje nije bila obična misa nego je bila Prva Sveta Pričest. Od Jozinog brata Duje pričešćiva se sin Toni koji jed ujedno bio i jedini prvopričesnik. Šta kazat nego fascinantno. Zamislite tih, mogu slobodno reći, nekoliko hrvata u Zambiji itekako drže do starih običaja i hrvatskih vrijednosti. A što se tiče don Slađana, on je, kad su u pitanju hrvati u Zambiji, angažiran 300 posto. Točno se vidi koliko je bitno za hrvate u Lusaki što imaju hrvatskog svećenika. Nakon pričesti smo išli kod Duje na ručak. On se također bavi autoprijevozništvom kao i Jozo a također i ostala dva brata, Božo i Petar koji nisu trenutno u Zambiji. Inače, Duje se bavi i s lovom, odnosno Duje i još jedan hrvat koji se također zove Robert imaju lovište koje je veliko 4320 kilometara kvadratnih.
Mnogi bogati lovci širom svijeta dolaze u lov u njihovo lovište. Jedna informacija za hrvatske lovce. Da biste uzeli paket aranžman od 28 dana lova, a u tom paketu možete ubiti lava, leoparda, bufala, zebru i još pokoju rogatu životinju, treba vam 100.000 US dolara kako biste pokrili sve troškove. Najjeftinija kombinacije lova košta nekih 15.000 dolara. Tako mi kaže Duje. A Duje je strastveni lovac i kuća mu je puna trofeja dok njegovog brata Jozu lov nimalo ne zanima. Nakon što smo ručali još se dosta dugo ćakulalo i pilo. Šta još da kažem. Što se tiče Celine i Joze, ugostili su me vrhunski a mogu reći da su me također i iznenadili u stilu koliko su oni obični domaći ljudi, kao da su jučer došli iz Vrlike.
(nastavlja se)
Post je objavljen 19.06.2006. u 09:42 sati.