SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI FAKULTET
KUŠLANOVA 59A
SEMINARSKI RAD
HIGIJENA GLASA
KOLEGIJ: Logopedska dijagnostika
MENTOR: Dr. Behlul Brestovci
STUDENTICA: Lukrecija Lovrinčević, 4.godina, logopedija
06.06.2006.
UVOD
Ljudski glas je izvanredan, kompleksan i osjetljiv. Sposoban je izraziti ne samo složene intelektualne pojmove, nego i fine emocionalne nijanse. Iako se jedinstvenost i ljepota ljudskog glasa cijeni već stoljećima, medicinski znanstvenici su počeli ozbiljno shvaćati rad i brigu o glasu tek u kasnim 70-im i ranim 80-im.
Anatomija i fiziologija
Što je glas i kako funkcionira?
Čudesan zvuk koji zovemo glasom rezultira iz interakcije između brojnih dijelova tijela. Larinks je važan u normalnoj glasovnoj produkciji, ali glasovna produkcija nije ograničena samo na larinks. Cjelokupni vokalni mehanizam uključuje trbušne i leđne mišiće, rebra, pluća, farinks, oralna i nosna šupljina. Svaka komponenta obavlja važnu funkciju u produkciji glasa iako je moguće producirati glas i bez larinksa, npr. u osoba kojima je napravljena laringektomija (odstranjenje larinksa) radi raka.
Ukratko, svi dijelovi tijela igraju neku ulogu u produkciji glasa i mogu biti odgovorni za njegovu disfunkciju. Čak i iščašenje gležnja, koje dovodi do djelomično izmijenjenog držanja, a samim time je oštećeno i funkcioniranje trbušnih mišića, rezultira vokalnom neefikasnošću, slabošću i promuklošću.
Što je larinks?
Larinks je struktura u vratu sastavljena od četiri bazične anatomske jedinice: kostur, unutarnji mišići, vanjski mišići i mukoza. Najvažniji dio laringealnog kostura su tiroidna, krikoidna i dvije aritenoidne hrskavice. S hrskavicama su povezani mišići larinksa. Jedan od unutarnjih mišića (unutar larinksa), musculus vocalis (dio aritenoidnog mišića), proteže se sa svake strane od aritenoidne hrskavice do unutrašnjosti tiroidne hrskavice dolje i straga od Adamove jabučice, formirajući tijelo glasnica. Glasnice djeluju kao oscilator ili izvor glasa vokalnog trakta. Prostor između glasnica naziva se glotis. Unutarnji mišići mijenjaju položaj, oblik i napetost glasnica, približavajući ih (adukcija), odvajajući ih (abdukcija) ili ih rastežu. Aritenoide su također sposobne za rotaciju i klizanje i tako dopuštaju kompleksno pokretanje glasnica i izmjenjivanje njihovih rubova. Svi osim jednog mišića sa svake strane larinksa su inervirani jednim od dva povratna laringealna živca. Ovaj živac koji ima dugačku putanju, ide od vrata dolje u prsa i nazad u larinks (zato se zove povratni), može se lako oštetiti kod trauma, operacija vrata ili prsa, što može rezultirati paralizom glasnica. Preostali mišić (krikotiroidni) je inerviran od gornjeg laringealnog živca sa svake strane, pa je zato osjetljiv na virusne i traumatske ozljede. "Lažne" glasnice su smještene iznad pravih glasnica, i za razliku od pravih ne dodiruju se tijekom govora ili pjevanja.
Radi toga što je pričvršćenje laringealnih hrskavica elastično, položaji hrskavica se mijenjaju odnosu jedna na drugu kada je laringealni kostur podignut ili spušten. Takve promjene po vertikali su kontrolirane od vanjskih (izvan larinksa) laringealnih mišića ili mišića vrata. Kada se kutovi i udaljenost između hrskavica mijenja radi efekta "harmonike", preostala duljina unutrašnjih mišića se mijenja kao posljedica. Takvo znatno prilagođavanje u položaju unutarnjih mišićima kosi se s finom kontrolom glatke glasovne kvalitete. Klasični pjevači nauče kako izbjegavati prirodnu tendenciju larinksa da se podiže s uspinjanjem visine, i da se spušta s snižavanjem visine, time povećavajući jedinice kvalitete vokalnog područja. Tehnike pjevanja mogu biti različite pjevača iz Azije, Indije, Arabije s različitim estetskim vrijednostima.
Mukoza je mekano tkivo koje formira tanku površinu koja podmazuje glasnice i pravi kontakt kada se one spoje. Osim mukoze na površini leži i squamous epitelium. Niže dolje je površinski sloj lamine proprie koji je spojen bazičnom membranom, poznato je kao Reinkeovo područje i sastoji se od labavih vlaknastih komponenti i matrica. Pokazuje sklonost za nakupljanje tekućine. Epitel je spojen s površnim slojem lamine proprie preko bazične membrane. Središnji sloj lamine proprie sadrži elastična vlakna i umjeren broj fibroblasta. Dublji sloj bogat je fibroblastima i sadrži kolagena vlakna. Različita vlakna imaju različita mehanička svojstva koja su važna radi glatkih(bez zapreka) pokreta koji su potrebni za pravu vibraciju glasnica. Struktura glasnica sadrži prevlaku (epitel i površinski sloj lamine proprie), prijelaz (središnji i dublji sloj lamine proprie) i tijelo (vokalni mišić).
Što se događa iznad larinksa?
Supraglotički vokalni trakt uključuje farinks, jezik, nepce, oralnu i nosnu šupljinu i druge strukture. Zajedno djeluju kao rezonator i odgovorni su za glasovnu kvalitetu i zamjećivanje karaktera svakog glasa. Glasnice produciraju samo "šaptav" glas. Tijekom pjevanja, glume ili normalnog govora , promjene se ne događaju samo u larinksu nego i u pokretima mišića, kontroli i obliku supraglotičkog vokalnog trakta.
Što se događa niže od larinksa?
Infraglotički (ili supraglotički) vokalni trakt (niže od larinksa) služi kao izvor snage za glas. Anatomija potpore za fonaciju je prilično komplicirana i nije potpuno shvaćena. Nedovoljna potpora je u velikoj mjeri odgovorna za disfunkciju glasa.
Svrha potpornog mehanizma je da stvara snagu koja usmjerava kontroliranu zračnu struju između glasnica koje su potrebne za vokalizaciju. Temeljni mišići za inspirij su dijafragma i vanjski interkostalni mišići. Tijekom tihog disanja, ekspirij je uglavnom pasivan. Pluća i rebra stvaraju pasivnu ekspiracijsku snagu i pod manje čestim okolnostima kao nakon punog inspirija. Mnogi mišići koji se koriste kod aktivne ekspiracije također su aktivni i u "potpori" za fonaciju. Mišići za aktivnu ekspiraciju ili podižu intra-abdominalni pritisak podižući dijafragmu gore, ili spuštaju rebra i sternum radi smanjivanja dimenzije toraksa ili oboje. Primarni mišić ekspiracije je abdominalni mišić, ali su uključeni interkostalni i drugi mišići prsa i leđa. Traume ili operacije koje izmjenjuju strukturu ili funkciju ovih mišića ili rebara potkopavaju izvor snage za glas kao što to čine bolesti koje oštećuju ekspiraciju, kao astma. Deficit u potpornom mehanizmu često rezultira kompenzacijskim nastojanjima upotrebe laringealnih mišića, što može dovesti do smanjenog glasovnog funkcioniranja, brzog umora, boli ili čak i strukturalnih patologija kao što su noduli glasnica.
Kako sve to zajedno funkcionira da bi se stvorio glas?
Produkcija glas počinje u moždanoj kori. Mnogi centri u mozgu uključeni su u slanje prikladnih impulsa u živce i mišiće koji su zaduženi za fonaciju. Fonacija (upotreba glasnica da bi se stvorio glas) zahtijeva interakciju između izvora snage, oscilatora i rezonatora.
Na početku svakog fonacijskog ciklusa, glasnice su spojene. Kada se nagomila zračni pritisak one se odvajaju pa zatvaraju. Glas se producira tijekom zatvaranja glasnica, slično zvuku koji se proizvodi pljeskanjem.
Zvuk stvoren pomoću glasnica je kompleksni glas. Prolazi kroz supraglotički vokalni trakt, farinks, oralnu i nosnu šupljinu i djeluje kao niz međusobno spojenih rezonatora.
Medicinska briga o poremećajima glasa
Što je novo u medicinskoj brizi?
Sve do 1980. većina pacijenata s poremećajima glas bila su pitana nekoliko osnovnih pitanja: Koliko dugo ste promukli?, Da li pušite?… Jedini "instrument" za procjenu kvalitete i funkcije glasa bilo je liječnikovo uho. Vizualizacija glasnica bila je omogućena gledajući u ogledalo koje se stavljalo unutar usta koristeći obično svjetlo ili laringoskopijom (gledanje glasnica kroz metalnu cijev) pod anestezijom u operacijskoj sobi. Tretman je uglavnom bio ograničen na lijekove za infekcije ili upale, operacija za čvoriće ili nodule, a ako su glasnice izgledale "normalno" tretmana nije bilo. Ponekad bi terapija glasa bila preporučena, ali kako nije bila dobro kontrolirana i rezultati su bili razočaravajući. Međutim, od ranih 80-ih standard brige se drastično promijenio.
Što se očekuje od doktora?
Pravilna medicinska dijagnoza uključuje prava pitanja od strane doktora i pažljivo slušanje odgovora pacijenta. Ovaj proces poznat je kao uzimanje "povijesti slučaja".
Fizički pregled osobe s problemima glasa
Fizički pregled uključuje kompletnu procjenu uha, nosa i grla te pregled drugih dijelova tijela.
1854. godine, učitelj pjevanja Manuel Garcia osmislio je tehniku indirektne laringoskopije. Kao izvor svjetlosti koristio je sunce, a pomoću zubarevog ogledala, koje je smjestio u usta svojih studenata, gledao je glasnice. Ova tehnika i dalje je u upotrebi, iako se danas koristi električno svjetlo. Iako je tehnika dragocjena, ima mnogo nedostataka. Efektivno povećanje i fotografiranje je teško, a standardno svjetlo ne dopušta procjenu brzih i kompleksnih pokreta vibracije glasnica. Zadnjih godina, pregled je nadopunjen tehnološkim dodatkom koji poboljšava našu mogućnost da "vidimo" vokalni mehanizam i procijenimo njegovu funkciju.
Strobovideolaringoskopija (vizualizacija sporih pokreta glasnica) koristi laringealni mikrofon koji aktivira stroboskop da osvijetli glasnice, što omogućava liječniku da ih procijeni u sporom kretanju. Ova tehnika omogućava i otkrivanje malih čvorića, asimetriju vibracija, tumor i druge abnormalnosti.
Ovaj instrument postoji u svakom dobro opremljenom kliničkom laboratoriju za glas. Procjenjuje 6 kategorija vokalne funkcije: vibracijsku, aerodinamičku, fonacijsku, akustičku, elektromiografsku i psihoakustičku.
Česte dijagnoze i terapija
Temeljitim ispitivanjem povijesti slučaja, fizičkim pregledom i laboratorijskom analizom glasa, obično je moguće doći do objašnjenja za probleme glasa. Tretman ovisi o etiologiji. Kod poremećaja glasa tretiraju se uzroci kao što su respiracijski, neurološki, psihološki, endokrini…Mnogi slučajevi zahtijevaju pripisivanje lijekova, koji se trebaju uzimati s oprezom jer mogu imati negativne efekte koji mijenjaju funkciju glasa. Ako se ispravi temeljni problem, glas se obično popravi. U terapiji glasa poželjan je timski rad.
Što je promuklost?
Većina ljudi s problemima glasa žale se na promuklost ili laringitis. Promukao glas je hrapav, škripav, grub i najčešće je uzrokovan abnormalnostima na vibrirajućim rubovima glasnica. Može uključivati izbočine, hrapavost radi upale, izraslina, ožiljaka ili bilo čega što ometa simetričnost i periodičnost vibracija. Bezvučnost glasa je uzrokovana lezijama koje onemogućavaju kompletno zatvaranje glasnica radi paralize, slabosti mišića, ozljede krikoaritenoida, čvorića na glasnicama ili atrofije glasnica. Ove abnormalnosti dopuštaju izlazak zraka kada su glasnice trebale biti čvrsto zatvorene.
Slabost (umor) u glasu je nemogućnost osobe da duže vrijeme fonira, bez promjene u kvaliteti glasa. Ovaj problem se posebno javlja kod glumaca ili pjevača. Slabost je često uzrokovana pogrešnom upotrebom abdominalne i vratne muskulature ili zloupotrebom glasa (kod glasnog pjevanja, predugog govorenja). Slab glas može biti znak nekih ozbiljnijih bolesti kao što je miastenia gravis.
Poremećen volumen odnosi se na nesposobnost osobe da govori ili glasno pjeva ili da nježno fonira. Problemi volumena javljaju se kod tehničkih grešaka u produkciji glasa, kod hormonalnih promjena, starenja i neuroloških bolesti. Paraliza gornjeg laringealnog živca onemogućava osobi da glasno govori. Ovo je učestala neprepoznata posljedica herpesne infekcije.
Produženo vrijeme zagrijevanja glasa (pogotovo ujutro) je najčešće uzrokovano reflux laringitisom, stanjem gdje želučana kiselina otiče prema ezofagusu i završava "goreći" u vratu.
Škakljanje ili gušenje tijekom govora ili pjevanja je često povezano s laringitisom ili zloupotrebom glasa. Ovaj simptom zahtijeva izbjegavanje upotrebe glasa dok se ne izvrši pregled glasnica. Bol tijekom vokalizacije može upozoravati na lezije glasnica, infekcije ili na to da želučana kiselina iritira aritenoide, ali najčešće je uzrokovana zloupotrebom glasa s pretjeranom aktivnošću mišića vrata.
Imaju li godine utjecaj na glas?
Godine značajno utječu na glas, posebice tijekom djetinjstva ili u starijoj dobi. Zloupotreba glasa u djetinjstvu može dovesti do problema koji ne popuštaju cijeli život. Važno je da djeca nauče dobre vokalne navike i da izbjegavaju zloupotrebu glasa. Ovo je posebno važno kod djece koja su uključena u aktivnosti poput pjevanja, glume ili navijanja. Dijete s neobjašnjivom ili produženom promuklošću treba se podvrći brzoj medicinskoj evaluaciji kod laringologa (doktor za uho, nos, grlo).
Kod starijih osoba, promjene u glasu, umor u glasu, može biti povezan s tipičnim fiziološkim promjenama starenja kao što je atrofija glasnica. Takav glas može biti posljedica slabe laringealne respiracije i slabih abdominalnih mišića koji potkopavaju izvor snage glasu. S prikladnim stanjem tijela i glasa, mnoge karakteristike koje su povezane s vokalnim starenjem mogu se eliminirati i mladenački glas može se vratiti.
Kakvi su efekti upotrebe glas i vježbanja?
Količina upotrebe glasa i vježbanja također utječe na glasove. Istraživanja o vokalnim navikama otkrivaju točne uzroke glasovnih poteškoća. Problemi su pogoršani radi navika koje oštećuju mehanizam produkcije glas kao što je sjedenje u lošem položaju i naginjanje vrata radi držanja telefonske slušalice na jedno rame. Podsvjesni napor u prevladavanju ovih govornih mana često stvara dovoljno zloupotrebe glasa što uzrokuje vokalni napor, promuklost, čak i nodule. Prepoznavanje i eliminiranje uzročnih faktora obično rezultira nestankom nodula i poboljšanjem glasa.
Što je s pjevačima, glumcima i drugim glasovnim profesionalcima?
Važno je da liječnik zna u kojoj mjeri svaki pacijent profesionalno koristi svoj glas.
Dim i drugi elementi u zraku?
Izlaganje okolinskim iritantima dobro je poznat uzrok glasovne disfunkcije. Dim, dehidracija, zagađenje i alergensi mogu stvoriti promuklost, učestalo čišćenje grla i slab glas. Ovi problemi mogu biti uklonjeni promjenom okoline, uzimanjem lijekova ili jednostavno udisanjem kroz nos rađe nego kroz usta jer nos zagrijava, vlaži i filtrira dolazeći zrak.
Utjecaj dima cigareta na glasnice već je poznat nekoliko godina. Pušenje ne samo da uzrokuje kronične iritacije, nego rezultira mikroskopskim promjenama na epitelu glasnica. Stanice epitela se mijenjaju i postaju sve različitije od urednog epitela. One počinju brzo rasti i nahrupljuju u okolna tkiva. Ovakva drastična promjena naziva se karcinom larinksa.
Mogu li lijekovi i hrana utjecati na glas?
Različita hrana i lijekovi mogu također utjecati na glas. Neki lijekovi mogu čak i trajno oštetiti glas, kao androgenik (muški hormoni). Slični problemi javljaju se i upotrebom anaboličkih steroida (također muški hormon) koje koriste body-bilderi. Antihistamini uzrokuju suhoću u grlu, što rezultira čišćenjem grla i iritacijom što često pogoršava promuklost. Aspirin doprinosi hemoragijama glasnica. Mnogi neurološki, psihološki i respiracijski lijekovi uzrokuju tremor koji se može čuti u glasu. Također i neka hrana može biti odgovorna za probleme glasa u ljudi s "normalnim" glasnicama. Produkti u mlijeku, kao kaezin, su posebno neugodni za neke ljude jer pojačavaju i zgušnjavaju mukoznu sekreciju.
Što je s drugim dijelovima tijela?
Povijest slučaja također uzima respiracijski, želučano crijevni, endokrini, neurološki i psihološki status. Poremećaji u bilo kojem od navedenih područja može biti odgovorno za probleme glasa. Funkcija glasa ovisi o mozgu i drugim interakcijama živčanog sustava, pa čak i neznatna neurološka disfunkcija može uzrokovati abnormalnostima u glasu. Ponekad su oštećenja u glasu prvi simptom ozbiljnih neuroloških bolesti kao miastenije gravis, multiple skleroze i Parkinsonove bolest.
Pravilan položaj tijela je važan za optimalnu funkciju abdomena i prsa, tako da problem zadaju ozljede potpornih struktura , ali također i ozljede glave, vrata…
Da li želučani problemi i kila utječu na glas?
Želučano-crijevni problemi obično uzrokuju probleme glasa. Opće je poznato da je sfinkter između želudca i ezofagusa slab. Kod gastroezofagealnog reflux laringitisa, želučana kiselina prolazi kroz slab sfinkter u grlo, te kapljice iritantne gastrične kiseline dolaze u kontakt s glasnicama i čak mogu biti aspirirane u pluća. Simptomi reflux laringitisa su promuklost (posebno ujutro), produženo vrijeme zagrijavanja glasa, slabo disanje, osjećaj kvrge u grlu, kašalj… Nekontrolirani reflux može uzrokovati rak ezofagusa i larinksa.
Glavni oslonac u terapiji odnosi se na podignuto držanje glave pri spavanju, korištenje tableta protiv podizanja želučane kiseline, izbjegavanje jela 3-4 sata prije spavanja. Važno je i izbjegavati alkohol i kavu. Lijekovi za sprečavanje sekrecije želučane kiseline su: Tagamet, Zantac, Pepcid, Axid, Prilosec, Prevacid i drugi. U nekim slučajevima, operacija spuštanja ezofagealne strukture i izlječenje refluxa može biti primijerenija nego duga medicinska terapija. Ova opcija je postala poželjnija razvojem laparoskpske operacije, čime se smanjila smrtnost povezana s ovom operacijom.
Da li problemi s plućima uzrokuju probleme glasa?
Problemi u respiraciji posebno su problematični za pjevače i druge osobe koje profesionalno upotrebljavaju glas, osobe koje sviraju puhaće instrumente, ali mogu uzrokovati probleme glasa kod bilo koga. Ograničene plućne bolesti mogu oštetiti potporu tako da smanjuju plućni volumen i efikasnost respiracije. Čak i plućne bolesti koje nisu jake mogu oštetiti potporu što rezultira povećanjem napetosti mišića vrata i jezika. Ovakav scenarij se može javiti i kod neprepoznate astme.
Tretman temeljnih plućnih bolesti odnosi se na vraćanje efektivne potpore da bi se riješio glasovni problem. Tretman astme je dosta teže za izvesti kod osoba koje profesionalno upotrebljavaju glas zbog potrebe da izbjegavaju ne samo inhalatore nego i lijekove koji stvaraju i mali tremor.
Što je s hormonima?
Hormoni su složene, prirodne kemikalije koje utječu na različite funkcije tijela. Endokrini problemi također imaju utjecaja na glas, primarno u tome što uzrokuju nakupljanje tekućine u gornjem sloju lamine proprie, i tako mijenjaju vibracijske karakteristike. Slabi hypothyroidisam obično uzrokuju prigušen glas, lagani gubitak niza i sporost glasa. Slični nalaz može se naći i u trudnoći, tijekom upotrebe oralnih kontraceptiva, par dana prije menstruacije i u vrijeme ovulacije. Korištenje nekih lijekova s hormonalnom aktivnostima također mogu trajno oštetiti glas (to se posebno odnosi na substance koje sadržavaju androgene).
Ima li uznemirenost veze s glasom?
Kada je osnovni uzrok glasovne disfunkcije uznemirenost, liječnik može postići više uvjeravajući pacijenta da nisu prisutne organske (fizičke) poteškoće i navesti dijagnozu reakcija na zabrinutost. Pacijente treba savjetovati da su glasovni problemi vezani s uznemirenošću česti i da prepoznavanje uznemirenosti kao osnovnog problema često dopušta da poremećaj bude otkriven. Sedativi su rijetko potrebni jer mogu smetati finoj motornoj kontroli, što negativno utječe na glas. Neki agensa (npr. beta blokatori) imaju utjecaj na kardiovaskularni sustav i uzrokuje komplikacije kao što su hipotonus, depresiju, agranulocitozu, laringospazam i bronhospazam. Ako su uznemirenost ili drugi psihološki faktori važni uzroci glasovnih poremećaja, njihovu terapiju provode psiholozi ili psihijatri. Ova terapija se treba javiti zajedno s glasovnom terapijom.
Može li zloupotreba glasa stvoriti probleme?
Zloupotreba glasa obično dovodi do promuklosti, glasovne slabosti, boli i drugih teškoća. U nekim slučajevima, mogu se pojaviti i strukturalne promjene kao što su vokalni noduli, ciste i polipi. Radi sve boljih razumijevanja komponenata funkcije glasa, razvijene su tehnike koje rehabilitiraju i treniranju glas kod govora i pjevanja. Takva glasovna terapija poboljšava disanje i abdominalnu potporu, smanjuje pretjeranu mišićnu aktivnost larinksa i vrata…
Uče i vokalnoj higijeni, uključujući tehnike kojima se eliminira glasovni napor i zloupotreba, uče i održavanju hidratacije i mukozne funkcije, smanjivanju utjecaja dima i drugih okolnih iritanata. Tim za glasovnu terapiju uključuje otolaringologa (doktor za uho, grlo, nos), koji je specijalizirao područje glasa, logoped koji je odgovoran za glas, specijalist za glas pjevača, i ako je potreban psihijatar, pulmolog, neurolog, fiziolog i drugi. U nekim slučajevima, postoje strukturalni problemi larinksa koji se mogu ispraviti jedino operacijom.
Što su vokalni noduli?
Malo žuljevito tijelo kao izbočina na glasnicama su noduli i uzrokovani su zloupotrebom glasa. Laringoskopijom se mogu otkriti asimptomatski vokalni noduli koji ne utječu na glasovnu produkciju; u tim slučajevima noduli se ne tretiraju. U većini slučajeva, vokalni noduli su povezani s promuklošću, bezvučnim glasom, vokalnim umorom. Glasovnom terapijom izliječit će se većina pacijenata, čak i ako su noduli tvrdi i postoje već mnogo mjeseci i godina. Čak i kod ljudi gdje je potrebna operacija da bi se uklonili noduli, glasovna terapija prije operacije je važna za sprečavanje ponovnog vraćanja nodula. Mora postojati oprez u dijagnosticiranju malih nodula kod pacijenata koji su aktivni govornici ili pjevači. U mnogo ljudi, bilateralna mekana simetrična oteklina na spajanju prednjih 2/3 glasnica razvija se nakon glasne upotrebe glasa. Nema dokaza koji potvrđuju da osobe s takvom "fiziološkom oteklinom" imaju predispoziciju za razvoj vokalnih nodula. "Fiziološka oteklina" obično nestaje nakon 24-48 sati odmora od grube upotrebe glasa.
Što su ciste?
Ciste na glasnicama su također traumatske lezije koje nastaju radi začepljenja cjevčice mukozne žlijezde, iako se mogu javiti i zbog drugih razloga. Mogu biti prisutne i pri rođenju. Često uzrokuju oteklinu na suprotnoj glasnici i mogu biti pogrešno dijagnosticirane kao noduli. Strobovideolaringoskopijom se vide razlike nodula i cista, gdje se ciste vide kao masa popunjena tekućinom. Ciste se mogu naći na jednoj strani (ponekad na dvije) kad je operacija obavljena za nodule koji nisu riješeni pomoću glasovne terapije.
Što su polipi?
Na glasnicama se mogu javiti i druge strukturalna lezije. Naravno, ne reagiraju sve na neoperacijsku terapiju. Polipi su obično unilateralne izbočine (na jednoj strani). U mnogim slučajevima, patogeneza polipa se ne može dokazati, ali kod mnogo pacijenata lezija je obično traumatska. Neki polipi počinju kao krvarenja. U nekim slučajevima, čak se i poveći polipi mogu riješiti odmorom glasa i terapijom koja traje nekoliko tjedana, a uključuje male doze kortikosteroida. Ako se polipi ne tretiraju, mogu uzrokovati kontaktnu ozljedu na suprotnoj glasnici. Terapija glas treba se koristiti kao prevencija zloupotrebnog ponašanja prije i poslije operacije.
Da li alergije i curenje nosa utječu na glas?
Alergije i curenje nosa djelomično izmjenjuju gustoću mukozne sekrecije i prolazak zraka kroz nos. Mnogi lijekovi koji se koriste da bi se tretirale alergije (kao histaminici) imaju utjecaj na glas. Kada su alergije dovoljno jake da uzrokuju trajno čišćenje grla, promuklost i druge teškoće, uputno je provesti alergijsku evaluaciju i tretman kod specijalista za alergije.
Kapanje iz nosa može i ne mora biti uzrokovano alergijama ili bolestima sinusa. Stanje obično uključuje sekreciju koja je previše gusta. Reflux laringitis može davati simptome sličnima curenju nosa i treba se uvijek smatrati u ljudi koji imaju osjećaj sekrecije u grlu, otekline u vratu i često čišćenje grla.
Kakvi su utjecaji infekcija gornjeg respiratornog trakta?
Iako su obično infekcije mukoze raspršene, pacijenti ponekad imaju istaknutu začepljenost nosa s malom ili nikakvom boli u grlu i "normalan" glas. Ako laringealni pregled ne pokazuje abnormalnosti, osobama hladne glave može se dopustiti da govore i pjevaju, ali im se savjetuje da ne pokušavaju udvostručiti uobičajeni glas, nego da prihvate nesavladivo izmjenjivanje koje je uzrokovano promjenama od infekcija supraglotičkog vokalnog trakta. Ovo je posebno važno za pjevače. Čišćenje grla se treba izbjegavati. Ako je prisutno kašljanje, treba koristiti lijekove koji će ga spriječiti (prednost se daje ne-narkotičnim preparatima).
Što je s laringitisom s ozbiljnim ozljedama glasnica?
Jaka upala i oteklina, krvarenje u glasnicama, poremećaj mukoze, mogu se javiti s laringitisom. Kada je ovo primijećeno, tretman uključuje strogi odmor glasa i dodatnu korekciju bilo koje temeljne bolesti. Krvarenje glasnica je češće kod žena u predmenstrualnom stanju koje koriste aspirin. Jaka krvarenja i ožiljci na mukozi mogu rezultirati trajnom promuklošću. U nekim situacijama, operacija može biti potrebna. Važno je istaknuti ozbiljnost ovakvog stanja tako da pacijent shvati važnost pridržavanja ograničenja upotrebe glasa.
Mogu li se služiti glasom ako imam laringitis bez ozbiljnih ozljeda glasnica?
Infektivni laringitis može biti uzrokovan bakterijom ili virusima. Kada je doktor u nedoumici oko uzroku i kada je većina glasovnih obaveza neizbježna, potreban je jaki antibiotski tretman. U nekim slučajevima od pomoći mogu biti kortikosteroidi. Blagi do umjereni edemi i crvenilo glasnica mogu biti rezultat infekcija, ali i neinfekcijskih slučajeva.
Neinfektivni laringitis često je povezan s pretjeranom upotrebom glas kod uvježbavanja za nastup. Može biti povezano i s drugim oblicima zloupotrebe glasa i iritacijom mukoze radi alergija, dima i drugo. Kada prednja i srednja trećina glasnica ostane bez mukoze, najčešće je razlog zloupotreba glasa.
Laringitis sicca (suh glas) je povezan s dehidracijom, suhim glasom, disanjem na usta i terapijom antihistaminima. Može biti i simptom dijabetesa i drugih medicinskih problema. Poremećaj u podmazivanju uzrokuje iritacije, kašljanje i rezultira blagom upalom. Upalni procesi larinksa najbolje se tretiraju odmorom glasa. U nekim situacijama, govor i pjevanje mogu biti dopušteni. Pacijenta se treba uputiti da izbjegava sve oblike iritacije i da odmara glas cijelo vrijeme osim tijekom "warm-up" te nastupa. Kortikosteroidi i drugi lijekovi mogu biti od pomoći. Ako je sekrecija mukoze pretjerana, može pomoći mala doza histaminika, ali trebala bi biti propisana s oprezom i općenito je treba izbjegavati.
Pomaže li odmor glasa laringitisu?
Odmor glasa (potpuno ili relativno negovorenje) važno je kod svih slučajeva laringitisa. Odmor glasa podrazumijeva apsolutnu tišinu i komunikaciju s pisaćim blokom i dugim pomoćnim sredstvima. Pacijent mora biti upozoren da ne šapće, jer čak i šaptanje može za glas biti traumatska aktivnost. Zviždanje također zahtijeva pokrete glasnica i nije dopušteno. Apsolutni odmor glasu je potreban samo kod ozbiljnih povreda glasnica kao što su hemoragije i poremećaji mukoze. Čak i tad, "tišina " ne mora trajati duže od 7-10 dana. Često su dovoljna i tri dana. Doktor Norman Punt iz Londona dao je savjet izvođačima: "Nemoj reći ni jednu riječ za koju nećeš biti plaćen". Pacijent s ovakvim problemom glasa treba biti podučen kako da govori nježno (ne da šapće), često malo povišenom visinom nego uobičajenom; da izbjegava pretjerano korištenje telefona i da govori s potporom abdomena kao što radi kod pjevanja. Od velike važnosti je i sastanak s logopedom radi davanja smjernica kako spriječiti zloupotrebu glasa. Usprkos tome, pacijent mora biti svjestan da su neki rizici povezani s igranjem uloga s laringitisom čak i kad je upotreba glas moguća. Upala glasnica povezana je s povećanom krhosti kapilara i povećanim rizikom od ozljede glasnica ili krvarenja. Na pjevaču, glumcu i drugim profesionalcima je da odrede da li su njihove glasovne obveze važnije od mogućih posljedica na glas.
Drugi tretmani za laringitis?
Nekima pomaže inhalacija parom. Neki ljudi kapaju nos, iako ovo ima malu dokazanu vrijednost. Također i grkljanje (ispiranje usta) nema dokazanu efikasnost, ali je vjerojatno škodljiva samo ako uključuje glasnu, vokalizaciju kao dio grkljanskom procesa. Nadzvučni tretmani, psihoterapija i biofeedback, usmjereni na ublažavanje tjeskobe i na smanjenje napetosti mišića, mogu biti dodatna pomoć u terapijskom programu. Međutim, ovi programi trebaju biti nadzirani od stručnjaka.
Što se događa kada krvna žila u glasnicama pukne?
Krvarenje glasnica koje je rezultat puknuća krvne žile potencijalna je glasovna katastrofa. U većini slučajeva krvarenje prolazi spontano, s vraćanjem normalnog glasa. U nekim slučajevima hematom (nakupina krvi ispod mukoze glasnica) rezultira masom i/ili ožiljkom. Ovo oštećuje vibracijsku funkciju glasnica i može rezultirati trajnom promuklošću. U posebno odabranim slučajevima, da bi se izbjegao problem najbolje je napraviti operacijski rez i izvesti drenažu hematoma. U svim slučajevima, krvarenje glasnica tretira se s apsolutnim odmorom glas sve dok se ne riješi krvarenje. Često treba proći 6 tjedana, ponekad i duže. Radi slabosti nekih krvnih žila moguće je da se krvarenje na glasnicama ponovno javi, što se onda rješava spaljivanjem krvne žile laserom.
Koja je opasnost od laringealne traume?
Larinks lako može biti oštećen tijekom svađa i prometnih nesreća. Najčešće su ozljede od volana. Tupe traume vrata rezultiraju laringealnom frakturom, razmještajem aritenoidne hrskavice, krvarenjem i smetnjama zračne struje. Kasnije posljedice, kao što su ograničenja prolaska zračne struje, također se mogu javiti. Laringealne ozljede često su povezane i s drugim ozljedama kao što su rane na glavi, i radi toga su u početku laringealni problemi u često zanemareni. Potrebna je brza evaluacija pomoću vizualizacije i radiološke imaging metode. U nekim slučajevima potrebna je i operacija.
Što je s paralizom glasnica?
Paraliza može uključivati jednu ili obje glasnice, i jedan ili oba živca od svake glasnice. Kada je paraliza ograničena na gornjem laringealnom živcu, pacijent gubi sposobnost da kontrolira longitudinalnu napetost glasnica. Iako paraliza gornjeg laringealnog živca uključuje samo jedan mišić (krikotiroidni), problem je težak. Glasnica se spušta (uleknuta je) na niži stupanj nego što je normalno, i pacijent primjećuje teškoće kod podizanja visine, kontroli neprekidanja glasa i u produkciji glasa. Paraliza gornjeg laringealnog živca najčešće je uzrokovana virusnom infekcijom, posebice herpes.
Povratni laringealni živac kontrolira sve druge unutarnje laringealne mišiće. Kada je oštećen, glasnice se ne mogu približavati ili odvajati od srednje linije, iako je longitudinalna napetost sačuvana i glasnice ostaju u svojoj primjerenoj vertikalnoj liniji ako gornji laringealni živac nije oštećen. Ako je normalna glasnica sposobna da pređe srednju liniju da bi dodirnula paraliziranu stranu, kvaliteta glasa i glasnoća mogu biti dobre. Kompenzacija se često javi spontano tijekom prvih 6-12 mjeseci paralize, s paraliziranom glasnicom koja se približava bliže sredini. Uzrok paralize jedne glasnice može biti nepoznat, ali prilično često su uzrok operacije na vratu kao tireideoktomija, karotidna endarterektomija ili operacije u prsima. Paraliza glasnica se treba tretirati u terapiji glasa. Potrebno je barem 6 mjeseci (radije 12) promatranja osim ako nije očito da je živac prekinut ili oštećen, jer je spontani oporavak neuromuskularne funkcije čest. Ako glasovna terapija ne pomaže, ako pokreti glasnica ostanu oštećeni i glasovna kvaliteta i sposobnost osobe da kašlje ne zadovoljava, općenito je sasvim dovoljna operacija.
Što je spazmodična disfonija?
Spazmodična ili spastična distonija je dijagnoza koja se daje pacijentima s specifičnom vrstom prekidanja glasa. Ovi pacijenti mogu imati razne vrsta bolesti koje produciraju iste rezultate glasa, a to se zove laringealna distonija. Također postoje i puno prekida u vokalnoj fluentnosti koja su pogrešno dijagnosticirana kao spazmodička distonija. Važno je izbjeći ovu pogrešku, jer različiti tipovi disfonije zahtijevaju različitu evaluaciju, tretman i imaju različite prognoze. Spazmodična disfonija dijeli se na aduktorni i abduktorni oblik.
Aduktorna spazmodična disfonija je češća. Njene karakteristike su hiperadukcija glasnica što proizvodi nepravilne prekide, napor, napetost, staccato glas. U većini slučajeva, glas može biti normalan tijekom smijanja, kašljanja , plakanja i drugih aktivnosti nenamjerne glasovne aktivnosti, ili tijekom pjevanja. Adukcija može uključiti samo prave glasnice ili lažne. Radi mogućnosti da su u podlozi neurološke disfunkcije ili povezanost s drugim neurološkim problemima kao u Meige sindromu, potrebna je kompletna neurološka i neurolaringološka evaluacija. Aduktorna spazmodična disfonijja također može biti povezana s Torticolis Spasticom i s ekstrapiramidnim distonijom.
Abduktorna spazmodična distonija slična je aduktornoj, osim što je ovdje glas prekinut s bezvučnim, nefoniranim praskom. I kod abduktorne spazmodične disfonije postoje različiti uzroci. Abdukcija je jača tijekom bezvučnih konsonanata, bolja tijekom zvučnih konsonanata, a najmanje neugodna tijekom izgovora vokala. I abduktornu i aduktornu spazmodičnu disfoniju karakterizira postepeno napredovanje i obje se pogoršavaju tijekom psihološkog stresa.
Tretman spazmodične disfonije treba početi s terapijom glasa. Kako je aduktorna spazmodična doisfonija češća, većina glasovnih terapija i operacijskih tehnika su usmjerene na ovu vrstu. Nažalost, tradicionalna glasovna terapija nije uspješna. Govor na udisaju u nekim slučajevima dobro funkcionira. Pacijenti koji su u mogućnosti pjevati bez spazama ili prekida, ali ne mogu govoriti, mogu imati koristi od pjevačke poduke. Koristi se trening pjevanja kao osnovni pristup kontroli glasa i onda se premosti s pjevanog glasa na govor. U nekoliko pacijenata, lijekovi kao Baclofen ili Dilantin su od pomoći, ali takvi pacijenti su u manjini. Presijecanje povratnog laringealnog živca rezultira paralizom glasnica i kod mnogih pacijenata poboljšava spazmodičnu disfoniju. Premda autori ovaj pristup ne preporučuju, postotak oporavka je velik. Najpoticajniji tretman za pacijente s spazmodičnom disfonijom je toxin injekcija. Botulinum toxin je prirodni otrov koji uzrokuje paralizu. Unošenje male, pažljivo kontrolirane količine ima veliku medicinsku upotrebu. Laringealna injekcija se obično daje elektromiografom, te ta tehnika producira prolaznu paralizu određenih mišića. Ovo rezultira ublažavanjem ili rješavanjem problema spazmodične disfonije.
Postoje li i drugi neurološki poremećaji glasa?
Mnogi drugi neurološki problemi često uzrokuju abnormalnosti u glasu. Tu spadaju miastenia gravis, Parkinsonova bolest, esencijalni tremor i mnoge druge bolesti. U nekim slučajevima, abnormalnosti u glasu su prvi simptom ovih bolesti.
Što je s tumorom glasnica?
Tumor na larinksu je čest i obično je povezan s pušenjem, iako se tumor ponekad javlja i kod nepušača. U mnogo slučajeva, uzrok je nepoznat. Stanje kao što je kronični reflux laringitis ili laringealni papilom može biti važan predispozicijski faktor. Najčešći simptom je trajna promuklost. Laringealni tumori javljaju se s boli u grlu ili uhu. Ako se rano dijagnosticiraju, dobro reagiraju na terapiju i često su izlječivi. Terapija obično zahtijeva radijaciju, operaciju i njihovu kombinaciju. Moguće je sačuvati ili obnoviti glas, posebice ako se tumor rano otkrije.
Koji se lijekovi koriste kod disfunkcije glasa?
Lijekovi koji se koriste su antibiotici, antihistaminici, mukolitici, steroidi, diuretici, aspirin, različiti sprejevi i inhalatori.
Što je s glasovnom terapijom?
Glasovna terapija se određuje pod nadzorom logopeda koji je usredotočen na probleme glasa. Terapija obično počinje s procedurama kojima se analizira problem glasa. Proces analize uključuje subjektivnu procjenu logopeda dok pacijent govori i izvodi različite glasovne zadaće. Objektivna analiza glasa također je izuzetno važna i raspoloživa u većim centrima. Proces koristi razne vrste instrumenata za mjerenje, količinu i analizu različitih aspekata sistema produkcije glasa. Informacije dobivene iz analize glasa mogu biti od pomoći kada se priprema terapija glasa koja će postići željene ciljeve optimalno i brzo. Terapija glasa vrsta je fizikalne terapije za glas. Obično uključuje vježbe koje pomažu osobi da eliminira glasovne navike, opusti nepotrebnu napetost mišića i da nauči upotrebljavati glas efikasno i uspješno. Pacijent mora vježbati i između terapijskih sastanaka da bi postigao željene rezultate. Terapija rezultira poboljšanjem kvalitete glasa, lakoću i izdržljivost. U nekim slučajevima, terapija može rezultirati i izlječenjem strukturalnih abnormalnosti kao što su noduli.
Što se treba uzeti u obzir kada se razmatra operacija?
Načela (principi)
Operacijom se mogu izliječiti mnogi problemi glasa, ali operacija može rezultirati komplikacijama koje pogoršavaju glas. Ožiljci na tkivu se javljaju kod trauma, uključujući i operaciju. Ako ožiljci na tkivu zamjenjuju normalni anatomski sloj, glasnice postaju krute i adinamične (ne vibrantne). Ovo rezultira asimetričnom, nepravilnom vibracijom s turbulencijom zraka što čujemo kao promuklost, i/ili nekompletno zatvaranje glasnica što dopušta bijeg zraka što glas čini bezvučnim. Takve glasnice mogu izgledati normalno prilikom tradicionalnog pregleda, ali se vide kao abnormalne pod stroboskopskim svjetlom. Većina benignih patologija (noduli, polipi, ciste) su površni. Operacijske tehnike razvijene su tako da otklanjaju lezije s epitela ili s gornjeg vlakna lamine proprije bez oštećenja srednjih ili donjih vlakana.
Tehnike (unutarnje)
Većina operacija izvode se kroz usta nakon stavljanja metalne (laringoskop), upotrebljavajući mikrofon i to se naziva endoskopska ili unutarnja laringealna operacija. Operacijski tretman laringealnih abnormalnosti može se izvoditi mikroskopskim škarama i drugim instrumentima ili laserom. Lezije koje oštećuju vibracijske mogućnosti se još uvijek otklanjaju koristeći tradicionalne instrumente i povećanje kroz operacijski mikroskop. Takve lezije uključuju nodule, polipe, ciste koje ne reagiraju na glasovnu terapiju. Iako su laseri "visoka tehnologija" nisu uvijek najbolji izbor za laringealne operacije. Mogući problemi s CO laserom kod standardnih operacija povezano je s vrućinom koja može oštetiti okolno tkivo. Kada se koristi na rubu glasnica , vrućina može biti dovoljna da izazove ožiljak. Ovo proizvodi adinamičnost glasnica i promuklost. CO laser od iznimne je koristi kod određenih lezija kao što su proširenja žila što vodi hemoragijama glasnica, ishlapljivanje krvne žile koja opskrbljuje polipe, papilome i određene tumora. Operacija lezija na glasnicama, treba biti striktno ograničena na područje abnormalnosti. Čak i kada postoji dobar razlog da se sumnja na malignost, precizna operacija se može i treba izvršiti na većini slučajeva.
Mjere opreza
Operacija vokalnih nodula treba se što je više moguće izbjegavati i nikada ne smije biti izvršena bez primjerene probe vokalne terapije, uključujući pacijentovo popuštanje terapijskim sugestijama. U većini slučajeva, potrebno je minimalno 6-12 tjedana promatranja dok pacijent koristi modificirane vokalne tehnike pod nadzorom logopeda, a moguće i učitelja pjevanja. Pravilna terapija odnosi se na pravilno korištenje glasa radije nego odmor glasa (tišina). Kirurg ne smije izvršiti zahvat prerano za vokalne nodule pod pritiskom pacijenta za brzim izlječenjem i brzim povratkom svojim poslovima. Trajno oštećenje vokalne kvalitete je stvarna komplikacija. Čak i nakon operacije, vokalna kvaliteta može biti smanjena radi submukoznih ožiljaka. Situacija rezultira promuklim glasom s glasnicama koje se čine normalnima na rutinskom indirektnom (zrcalo) pregledu, iako je pod stroboskopskim svjetlom adinamičnost očita. Za ovakve komplikacije nema pouzdanog izlječenja.
Postoje i druge moguće komplikacije nakon operacija. Iako nisu česte ili su rijetke, čak su moguće i kada su pacijent i kirurg napravili sve dobro. Uključuje slijedeće: 1. oteklina koja je zapreka putu zračnoj struji zahtijeva traheotomiju, 2. otkrhavanje i fraktura zuba od laringoskopa, 3. krvarenje, 4. infekcije, 5. vraćanje problema ( ili nova masa kao cista ili granulom) zahtijeva dodatnu terapiju (lijekovi, glasovna terapija i/ili operacija), 6. ozljede larinksa, kao što su premještanje aritenoida i drugo.
Tehnike (vanjske)
Nove tehnike vanjske laringealne operacije za modificiranje laringealnog kostura postale su iznimno korisne kod tretiranja paraliza glasnica, često posljedica virusne infekcije, operacije ili tumora. Sve do nedavno, paralize glasnica su bile tretirane s endoskopskim injicranjem Teflona u tkivo pokraj paralizirane glasnice. Time se paralizirana strana gura prema sredini dopuštajući da je normalna glasnica sretne, što omogućuje zatvaranje glotisa i poboljšava glas. Iako je Teflon relativno nepomičan, reakcija na strano tijelo nije nečesta te ukočenost rubova glasnica oštećuje kvalitetu glasa. Teflon uvučen u tkivo je teško pomaknuti ako su rezultati nezadovoljavajući. Teflon injekcije su se uglavnom zamjenjivale injekcijom masti. Koristila se pacijentova mast, uzeta s trbuha. Ovaj način eliminirao je štetu od Teflona, ali može dati druge probleme; kao upijanje masti u nekim slučajevima. Mast se također može koristiti za popravljanje ožiljaka na glasnicama.
Može li operacija promijeniti visinu glasa?
Operacija laringealnog kostura također može utjecati na promjenu visine glasa. Iako se ovakve operacije rijetko rade, u nekim su okolnostima dragocjene. Zatvaranjem prostora između krikoidne i tiroidne hrskavice, glasnice mogu biti produljene i napete i glas se može povisiti. Izbacivanjem vertikalnih sekcija tiroidne hrskavice, glasnice mogu biti skraćene, njihova napetost smanjena, te smanjena visina glasa. Ove tehnike su dragocjene kod tretiranja glasovnih abnormalnosti i u prepravljanju visine glasa kod pacijenata koji su bili podvrgnuti transeksualnoj operaciji (promjeni spola).
Što s glasom koji je nakon operacije gori?
Često je laringolog suočen s očajnim pacijentom čiji je glas "oštećen" prilikom operacije glasnica, traumom, paralizom prednjeg laringealnog živca… Glasovna terapija je skoro uvijek od pomoći u pronalaženju kompenzacijskih strategija i minimaliziranja napora, ali obično neće vratiti normalnost u pacijentovom glasu. Nijedna od dostupnih operacijskih procedura za ova stanja nisu konzistentno djelotvorne. Ako se ipak razmišlja o operaciji, procedura i prognoza trebaju biti objašnjene pacijentu realno i pesimistično. Važno je shvatiti da su moguće male promjene u kvaliteti glasa i da se glas čak može i pogoršati. U ovim slučajevima, najčešći pristup je korištenje Zyderm Collagen injekcije i injekcije masti.
Kako možemo glas održavati zdravim?
"Preventive medicine is always the best medicine". Što ljudi više znaju o svom glasu više će cijeniti njegovu važnost i osjetljivost. Edukacija nam pomaže da saznamo kako da štitimo svoj glas i održavamo ga zdravim. Čak i malo vježbanja glasa može napraviti puno. Važno je izbjegavati zloupotrebu glasa, dim. Surađivanje između laringologa, logopeda, učitelja pjevanja, učitelja glume i drugih stručnjaka, a posebno i nas koji koristimo glas, unijelo je potpuni preokret o brizi o glasu od ranih 80-ih. Tehnološki izumi, znanstvena otkrića i nove medicinske tehnike dovele su do novog stupnja stručnosti i zanimanja u medicinskim profesijama, i dramatičnog poboljšanja stupnja brige koji je raspoloživ za svakog pacijenta s problemima glasa.
Kako abnormalni glas može postati bolji?
Razvoj glasa počinje s fizičkim razvijanjem. Trening je obično vođen od strane trenera glasa, učitelja pjevanja ili logopeda. Sva tri specijalista su uključena pod vodstvom laringologa, također je uključen i dodatni tim kao što su psiholog, psihijatar (za terapiju stresa), pulmolog, neurolog i drugi. U početku trening se fokusira na razvijanje fizičke snage, izdržljivosti i koordinaciji. Pjevačke vještine su razvijene čak i kod ljudi koji nemaju pjevačkog talenta i koriste se za poboljšanje kvalitete glasa, promjenjivosti, projekcije i jakost. Kod većine ljudi zabilježena su brza poboljšanja u glasu. Za one s kompliciranim glasovnim potrebama, razvijanje glasa također uključuje trening i koordinaciju "govora tijela" s glasovnom porukom, organiziranje prezentacija, intervjui, izvedba na tv-u i druge vještine koje prave razlike između dobrog profesionalnog glasa i onog odličnog.
Proces razvoja glasa nije dragocjen samo za profesionalce, svi se mi oslanjamo na svoje glasove kada izražavamo ideje i ličnost. Prava glasovna poruka može biti važna kod prodaje nekog proizvoda ili dobivanje posla, pobjede na predsjedničkim izborima. Jak, siguran glas dobre kvalitete pruža uvjerljivost i prenosi poruku zdravlja, snage, mladosti i vjerodostojnosti.
Zaključak
Idealan glas treba bi zvučati kao čisti ton proizveden vibriranjem glasnica te kao rezonirani ton koji daje ugodnu (boju i) kvalitetu glasa. "To je glas koji se treba čuti bez prekomjernog naprezanja slušnog organa" (Kirk).
Murphy 1964. godine ističe da poremećaj glasa postoji ako:
ü glas značajno odstupa u visini, glasnoći, kvaliteti i dr.,
ü konzistentno interferira s komunikacijom,
ü navraća nepoželjnu pozornost na sebe,
ü nepovoljno djeluje na slušatelja ili govornika,
ü neprimjeren je dobi, spolu, kulturi i društvenom sloju,
ü pogrešno proizvedeni glas stvara fizikalna ili funkcionalna oštećenja vokalnih organa.
Problemi glasa u djece i odraslih su česti. Pojavljuju se u relaciji s pogrešnom uporabom normalnih vokalnih mehanizama. Isti mogu biti posljedica bolesti respiratornih, laringealnih, rezonantnih i dr. struktura. Jedan od najčešćih poremećaja glasa, koji smo svi osjetili, je promuklost, čiji je glavni uzrok zlouporaba glasa. Kod djece navike vrištanja i preglasnog govora za vrijeme igre najčešće su uzrok kronične promuklosti.
Većina poremećaja glasa, koji izmjenjuju njegovu kvalitetu, su izlječivi. Važno je poslušati savjete logopeda, te izbjegavati loše navike koje su nas i dovele do određenog stanja glasa. Već kod manjih promjena u kvaliteti glasa treba posjetiti logopeda jer rana dijagnoza i tretman mogu spriječiti teže probleme.
Trebamo paziti i čuvati naš glas jer je ono sredstvo kojim se predstavljamo drugim ljudima, razlikuje nas od drugih ljudi…..Ljudski glas je izvanredan, kompleksan i osjetljiv.
Literatura
ü Robert Thayer Sataloff, M.D.,D.M.A.: "Vocal health"
Post je objavljen 16.06.2006. u 09:34 sati.