U mom životu postoje dvije osobe do kojih mi je uistinu stalo... Dvije osobe kojima u potpunosti vjerujem i za koje bih zivot dala da treba... Dvije osobe koje ce uvijek biti uz mene(nadam se)... To su moje dvije najbolje frendice... Jedine me nikad nisu iznevjerile i bile su sa mnom u svakom trenutku.. Skupa smo prosle mnoge trenutke srece, trenutke patnje... Martinu sam upoznala u 5. razredu, a u 7. smo se sprijateljile što nitko nije ocekivao od nas buduci da smo se prije toga mrzile. Jednostavno, nakon sto me prije toga napustila najbolja frendica, sprijateljila sam se s nekim curama, a s njom posebno. Nikad necu zaboraviti sve one trenutke tuge i srece koje smo prosle zajedno. Ja sam nju tjesila kad joj je bilo tesko i ona je mene... Bila je uz mene kad nitko nije...
Marijana i ja smo se znale otprije, a pocele smo se zblizavati tek u srednjoj.. Trenirale smo skupa, ja sam postala golmanica, kao i ona, jos smo i krenule zajedno u razred... Pocele smo provoditi sve vise vremena zajedno i jednostavno smo se sprijateljile. No, nismo bile previse bliske. Posebno smo se zblizile tek nakon jednog događaja. Ona je slavila rodjendan. Meni se iskreno uopce nije dalo ici, ali otisla sam jer nisam htjela da se naljuti na mene zbog toga. I sto se dogodilo? Ja sam gadno pretjerala s alkoholom i nije mi bilo dobro. Tog dijela se uopce ne sjecam. Sve sto znam ona mi je ispricala. Meni se vrtilo i naslonila sam se na stol, kao da cu spavati. I svi su mislili da sam malo cugnula i da cu odspavati i da ce sve biti u redu. Samo jedna frendica je vidjela koliko sam popila, ali ona ocito nije shvacala opasnost tolike kolicine alkohola. Kao ni drugi. Nakon nekog vremena ispovracala sam se. No, najgore od svega bilo je to sto ja nisam reagirala na nikakve podrazaje. Polijevali su me s vodom, ali ja nisam reagirala. Pricala mi je da ju je nakon toga uhvatila panika, ali bila je dovoljno prisebna i pametna da nazove mamu (sto vecina njih ne bi napravila jer bi ih bilo strah da starci ne saznaju da su imali alkohol na festi). Dosla je njena mama i vidjela u kakvom sam stanju bila. Nazvala je moju mamu i nakon toga odveli su me na hitnu. Naravno, zbog moje visine (178cm), a i težine vjerojatno, bilo im je tesko strpati me u auto. Znam da me njezin brat morao nositi, jer ja ne da nisam mogla stajati na nogama, nego uopce nisam bila pri svijesti. Rekla mi je da su je najvise pogodile rijeci njene mame kad je rekla: Da li ova cura uopce jos dise? Trenuci dok sam ja bila na hitnoj i dok su mi ispumpavali zeludac bili su joj vjerojatno najgori jer nije znala sto se dogada. Kad ju je mama nazvala, rekla je da joj je bilo muka javit se na mobitel jer nije znala hoce li joj reci dobre vijesti ili one najgore. Srecom, na kraju je sve bilo u redu. Osim sto me iduceg dana uzasno bolio zeludac i sto sam u ponedjeljak kad sam trebala otici u skolu imala skoro 38 temperaturu. Mnogi ne bi postupili kao ona. Tko zna, da smo bili na nekom drugom rodjendanu, mozda bi me pustili da spavam... Znamo kako bi to zavrsilo. Mozda da se radilo o nekom drugom, taj netko ne bi nazvao roditelje. Tko zna, da je festa bila malo razuzdanija, da je bilo vise ljudi (tada nas je ostalo 8-9), tko zna kako bi to zavrsilo? Znam da sam si sama kriva i da nisam to trebala napraviti, ali kad se vec dogodilo... Sto bi bilo da marijana i njen brat nisu tako reagirali? Ne bih sad pisala ovaj post. Evo, o meni je pisala na blogu, ali nije navela sve detalje. Ja ne znam sto se tocno dogodilo, nisam bila nicega svjesna, samo na faze sam dolazila k svijesti. Ovo sto sam napisala mi je ona ispricala. Nakon toga, od svake druge osobe ocekivala bih reakciju poput: Ne zelim te vise vidjeti, upropastila si mi festu! ili: Sad me zbog tebe mama nikad vise nece pustit van! i slicno. Od njene mame ocekivala bih da svojoj kceri zabrani da se druži sa mnom. No, nisam dobila takvu reakciju. Pricala sam i s njom i s njenom mamom i njena mama mi je rekla da nas to ne smije udaljiti, vec da bismo nakon toga trebale postati jos blize. To se i dogodilo. Postala je jedna od moje dvije najbolje prijateljice. Nevjerojatno je to sto nas je zblizilo. Kasnije smo pocele zajedno izlaziti i jos smo se vise zblizile. I tako smo si svakim danom bile sve bolje. Jucer smo bas pricale o tome kad smo bile vani... Stvarno cijenim to sto je napravila za mene (spasila mi je zivot), ne samo ona vec i svi koji su bili na njenom rodjendanu.
No, cijenim i sve ostalo. Cijenim to sto je bila uz mene kad mi je trebalo...
Sad kazem ovo za obje: Cijenim svaki trenutak kad ste bile uz mene, svaki trenutak kad smo se smijale i plakale zajedno... Za takve trenutke zivim i bez njih ne bih mogla.. Vi ste mi uz obitelj dvije najvažnije osobe u zivotu! Nadam se da cete uvijek biti uz mene, da me nikada necete napustiti jer to bih tesko podnijela... Nadam se da cu provesti jos mnogo, mnogo trenutaka s vas dvije, da cemo zajedno dijeliti i srecu i tugu.
Ovim postom htjela sam reci dvije stvari:
1. Koliko cijenim iskreno prijateljstvo
2. Upozoriti svih da se ne igraju s alkoholom, iako znam da oni koji ovo pročitaju neće to svi shvatiti ozbiljno jer to nisu svi doživjeli.
Ne znam, možda ce vecina onih koji su ovo procitali misliti da sam glupaca koja se jednom u zivotu napila i zavrsila na hitnoj zbog toga pa da sad tu nekome pametujem zbog toga. Rekla sam, oni koji to nisu doživjeli, nece to shvatiti previse ozbiljno. Ja ne želim nikome pametovati, jer ni sama nisam posve svjesna sto mi se to zaista dogodilo prije 4 mjeseca. Da sam zavrsila na hitnoj pola sata ili sat kasnije, mozda bih vec bila i mrtva. Bar su mi tako rekli, kazem, nisam svjesna svega sto mi se dogodilo. Sad, neka svatko ovaj post shvati kako želi. Ne kazem da ne smijete pit, ali kad vec idete pit, barem da znate svoju granicu, do kuda smijete ici a da ne pretjerate i da vam se ne dogodi ovo sto se meni dogodilo. Jer, da nisu pravovremeno intervenirali i odveli me na hitnu, bila bih mrtva. Zato ne zelim da mislite da je alkohol samo zajebancija. Neki to vec i znaju...
Post je objavljen 18.06.2006. u 23:41 sati.