Dakle, ovu noć sam sanjao sljedeci san: nas nekolicina iz MiNusIpLUs kolektiva se zabavljala ispred neke šupe. Nas petero gleda ostalih petero iz minusa i plusa kako razgovara na udaljenosti od ca. 10m od nas (kao da mjerne jedinice u snovima mogu biti relevantne?). U jednom trenutku u tu drugu skupinu našeg vrlog kolektiva ulijeće nekih troje velikih i polućelavih ljudi i počinje tuć naše prijatelje. Ćuskija pada na pod i ovi počinju lamatati nogama po njemu, u taj trenutak netko zakači i Buljofora i nadmoć uvelike pripada neznanim ulijetivaćima. Naravno, MiNusIpLUs kolektiv ne bi bio pravi kolektiv da ne ulijećemo u pomoć, a moj san ne bi bio pravi san da ja u njemu nisam (anti)junak. Tako, iživciran ovim budalama koje tuku moje prijatelje ulijećem u stilu Matrixa: nenadano i u sekundi se uzdižem, malo lebdim u zraku i onda poput boraca iz Mortal Kombata dižem nogu i zalijećem se u jednog od ovih neznanih i brutalnih ulijetivaća koji se taman spremao lupiti Ćuskiji po nebrojeni put... i gledaj čuda, vritnuo punom snagom tog jednog i onda se zaprepastih da to zapravo nije bio jedan od njih nego jedan od nas i to nitko drugi nego naš Ogipirogi koji je u tom trenutku, ne znam iz kojeg razloga, imao crvenu vunenu kapu i meni očito onemogućuo raspoznavanje. Ispostavilo se da je on zapravo išao u pomoć drugu Ćusketu.. šok je bio takav da sam se probudio. Ali samo nakratko. Na moje neveliko iznenađenje uslijedio je drugi san. Imao sam zelenu putnu torbu. Onu moju koju inače nosim i punim na putovanja. Putovalo se vlakom i bili smo Cane i ja. Možda još netko, ne znam. Uglavnom, putovali smo nekim krajolikom koji uvelike podsjeća na pusti krajolik oko autoceste Njemačka-Poljska, samo vlakom a ne autom, i sve je bilo totalno soc. (imala si pravo, doduše jest isfurana riječ, ali pogađa u srž, a ja opet srao po običaju, jebiga). Neki truli vlak, a la onaj koji čakovečka škola zove Texas, samo kaj stolice nisu ko Texas ali sve ostalo je. I uglavnom, prođemo mi neku stanicu koja sad odjednom potpuno nalikuje na ono mjesto ispred Novog Sada gdje se presjeda ako se ide u Novi Sad a ne u Beograd, i prođemo mi tu stanicu. Odjednom se nalazim na nekoj drugoj stanici i uopće nemam pojma kakve veze ta druga stanica ima s ovom. Ispada da je ta stanica naše krajnje odredište i da je to Buzovec. Cane i ja razvijamo neku teoriju, a ja skužim da mi nema moje zelene torbe. U taj tren potrčah uhvatit vlak, ali već je prekasno. Ne znam kako, ali u tom trenutku znam da je vlak već prošao granicu i da je moja torba s njim. E a sad ide finalna dilema: u torbu sam zbuksao dvije vrećice trave i jednu malu shita. Osim toga, u torbi mi je sva draga odjeća i još pokoji vrijedan uspomene predmet. E sad: da li spasiti torbu po cijenu da će se saznati čija je droga ili spasiti guzicu po cijenu da će se izgubiti omiljeni predmeti? Mislim da Cane i ja razvijamo neku teoriju, ali bit će da je bila potpuno neudovoljavajuća i ja se budim.
Možda je zapravo soc. kriv za sve - ali u jednom lakanovskom ključu, kao označitelj koji doziva druge označitelje i tako tvori ništa drugo nego svima nam drag lanac označitelja. U svakom slučaju, ajmo vrli psihoanalitičari. 3 plusa onome tko san (prvi ili drugi, po odabiru) analizira u FROJDOVOM ključu. 7 pluseva onom tko analizu baci u LAKANOVOM ključu, a 10 pluseva onom tko to isto učini u stilu DELEZA i antipsihijatrije.
Flego
Post je objavljen 18.06.2006. u 21:55 sati.