Slabo divanim mađarski... Al tečno grovorim rukama, i perfektno se služim smeškom... Pa mi je baš bilo lijepo jučer na brzinskom putovanju kroz glavni grad naših sjevernih susjeda.
Moram jedino priznati da su me domaćini jako iznenadili prometnim umijećem - uspjeli su promet (dez)organizirati bolje od Talijana. Hrpa križanja bez putokaza i jednosmjerne ulice jednostavno oduševe čovjeka. To je sigurno zato da turistički autobusi odmah naprave panoramski obilazak grada. A sigurno se ima što vidjeti. Habsburzi i onaj tip gradnje kojim odiše i stara gradska jezgra našeg Zagreba ostavljaju jak dojam i u Budimpešti. Zbog veličine grada veći je i taj dojam. A tek Trg heroja... Ostaje vam samo da se okrenete oko sebe i kažete: Wooow.
A onda uslijedi posjet brežuljcima Budima i pogled sa Citadele... Tek onda shvaćate koliko je moćan Dunav. Onih par centimetara Dunava na geografskoj karti RH ne kazuju previše, zar ne? Ali, kada gledate Dunav sa Citadele, ili sa Lančanog mosta, to je sasvim druga priča. Shvatio sam po prvi put u životu da Dunavom zaista plove brodovi.
Međutim, nemate vremena dugo se diviti rijeci. Jer se nalazite na čuvenom Lančanom mostu kojeg čuvaju četiri opaka lava. S jakim oštrim zubima. S tim da im nešto fali u gubici, ali nećemo sad o tome. Most je životno djelo arhitekta i svojim izgledom odaje da ga je arhitekt tako doista i shvatio. Lijepo je sjelo to što je na mostu bio u tijeku gradski festival pa smo se tamo umjesto nervoznih vozača našli mi, zajedno sa svim veselim trgovcima i izvođačima. Ovaj tekst nije dostojan živosti koja je oživjela one kamene lavove s mosta. Pa stoga odmah sada prelazim na pivo.
Da, savim je logično da smo nakon petosatnog lutanja po gradu malo sjeli u hlad. I nakon duše okrijepili i tijelo. Nije bilo vremena za ručak pa smo posegnuli za najboljim prehrambenim proizvodom na svijetu. Osvježeni dolazimo u autobus i uz pjesmu se polako vraćamo u stvarnost, u naš mali grad. A meni je na licu smješak, onaj mađarski. A u glavi misao, ona misao nepopravljivog romantika koju sam čuvao od dolaska u Budimpeštu, od Trga heroja i Parlamenta preko Citadele do Lančanog mosta... Vratit ću se jednom. S tobom, Srećo.
Post je objavljen 18.06.2006. u 12:35 sati.