Nogomet.
Svima omiljena zanimacija za ionako prevruće ljetne dane.
Ima u tome nešto lijepo, sjediti izvaljen na svom omiljenom kauču, uz hladno pivo (prvenstvo reklamiraju sve žive pivovare, pa vi odaberite onda...), promatrati jadnike kako trče za loptom po velikim vrućinama i muče se, znoje, padaju, gube, pobjeđuju, lome udove... Ima neka katarza u svemu tome, pogotovo ako pobjedimo Japan, kao što svi tvrde da hoćemo. Naravno, to je bila istina od početka prvenstva. Svi, ne vjerujući uvijek u vlastitu propagandu, tvrde da smo najbolji, najbrži, najviši i najsnažniji. I neka pati koga smeta... Ima neka katarza u tome, da. No, bojim se da je samo u to u našim glavama.
Nogomet je prestao biti igra i postao je biznis. Reklame za prvenstvo počele su već prije pola godine. Svaka iboga reklama slijedi isti slijed. Posebice ove pivske. Nogomet se prvo povezuje s domoljubljem (jako voolim... svoju Hrvatsku...), a potom sa alkoholom. Dakle, domoljubno je piti. Ali to smo već ionako znali. Pijemo od stoljeća sedmog.
Kao što bi rekao profesor Pervan u reklami: nogomet ima i svoju mračnu stranu. S druge strane, to je samo reklama. Prazne riječi izgovorene kako bi svi gledali onu emisiju jednostavno debilnog naslova - Goleo.
Pa ipak ja jedem i pijem... i gledam nogomet.
Glazba: Pips, Chips & Video Clips - Nogomet
Kierlan,
Sin Raspućin
Post je objavljen 18.06.2006. u 12:30 sati.