Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/neutronstar

Marketing

ŠKRTICA

Nadrljala sam jer smo jutros Isabel i ja imale epizodu ''odbojka kolačima''. Ne znam zašto je Dumbledore pobjesnio. Plafon u svečanoj sali je ionako trebao da se kreči.
Ovih dana sam otkrila vrijednost novca. ''Hej, Lendora'', rekoh joj dok je poslije tuširanja izlazila iz kade,''koliko bi koštao New York?''
''Grad ili država?'', upita ona.
''Šta je veće?''
''Država, ali sve što valja nalazi se u gradu.''
Sjedila sam na WC šolji u pidžami.
''Ti ne radiš ništa, nadam se?'', upita Lendora, brišući se peškirom.
''Kako to misliš, Leni?''
''Mislim na to da sjediš na WC šolji, a nisi skinula pidžamu.''
Skočih na noge i nasmijah se.''Ne brini Leni. To možda ti radiš, ali ja ne.''
Gledala sam je dok je češljala mokru kosu. ''Ideš nekuda?'', upitah.
''Da, u krevet.'' Obukla je čiste bokserice i navukla majicu kratkih rukava.
''Pa, što se onda oblačiš'', pitala sam.
''Ne oblačim se. Od večeras ću ovo nositi umjesto pidžame. A zašto ti još nisi u krevetu?''
''Neću moći da spavam dok mi ne kažeš, Leni.''
''Dok ti ne kažem šta?''
''Koliko bi koštao grad New York.''
''Pa, Nizozemci su ga tamo negdje u sedamnaestom vijeku platili dvadeset i četiri dolara.''
''Dvadeset i četiri dolara?'' Razgrogačih oči. ''Samo toliko?''
''Da, baš su jeftino prošli. Ali nemoj mnogo da se nadaš. Danas ne bi koštao toliko čak i da je na prodaju, a nije.''
''Otkud ti znaš, Leni?''
''Vjeruj mi, znam.''
''Ali kako?''
''Slušaj, Maggie...u životu štošta naučiš, a da čak i ne znaš kako se sve to saznao.
Ponovih njene riječi, a zatim se nasmijah kao luda. ''To mi zvuči kao neka brzalica, Leni.''
''Ne, to je samo istina, Maggie.''
Nastavila sam s istom temom i sljedećeg dana. Leni i ja smo srele Hermionu i Isabel na hodniku. Pitala sam Isabel:''Kol'ko imaš para?''
''To je nepristojno pitanje, Maggie'', reče ona. ''Fini ljudi ne pričaju o novcu, pogotovo u današnje vrijeme.'' Isabel pogleda u Leni kao da je ona kriva što ja ne znam da se ponašam.
''Ja sam fina'', rekoh, ''ali volim da pričam o parama. Hoćeš li da znaš koliko imam para?''
''Ne'', odgovori ona.''To je samo tvoja stvar.''
Ipak sam joj rekla. Pretpostavljam da je Leni znala da ću to uraditi. ''Imam sto četrdeset dolara i sedamdeset četiri centa. Svake večeri škrtim svoj novac prije nego što odem na spavanje.''
''Škrtiš svoj novac?'', upita Isabel i odmahnu glavom.
Pacoliki, koji je tuda prolazio, promrmlja:''Ništa ljepše nego imati škrticu u domu.''
''Ne moraš da budeš škrtica, Maggie'', reče mi Hermiona. ''Ako toliko voliš da brojiš novac, možeš da se zaposliš u banci kad odrasteš.''
''Aha'', rekoh. ''Mogla bih da radim u banci i škrtim novac po cijeli dan.''
Isabel uzdahnu. ''Ne razumije ona to'', reče Hermiona.
''Ona ima skoro petnaest godina'', podsjeti ih Lendora.
''Četrnaest i po'', ispravih je. Zatim povukoh Hermionu za rukav.''Hej, Hermiona...znaš li koliko je Zemac platio New York?''
''Zemac?'', upita ona. ''Je li to nekakav vic?''
''Nije to Zemac'', reče mi Leni. ''Nego Nizozemci.''
''Taj čovjek se zvao Peter Minuit'', reče Hermiona, glumeći sveznalicu kao i uvijek. ''I dao je indijancima robu, a ne novac. Osim toga, Indijanci su imali namjeru da s njima podijele tu teritoriju, a ne da je prodaju.''
''Lijepo je dijeliti stvari s nekim'', rekoh. ''Osim kad su pare u pitanju.Pare ne dijelim ni sa kim. Moje pare su samo moje. Volim svoje pare!''
''To što pričaš je odvratno'', reče mi Isabel. ''Ako tako budeš govorila, nikada nećeš imati prijatelje.''
U tom trenutku, stigli smo do učionice. Isabel reče Leni:''Ona nema nikakvih kriterijuma'', a zatim se okrenu i pođe u pravcu svoje klupe.
''Koliko koštaju kriterijumi?'', upitah Leni.
''Nije sve na prodaju'', reče mi ona.
''Trebalo bi da bude''. Odskakutah do ćoška, pjevušeći:''Pare, pare,pare...volim, pare,pare, pare...''
Leni prošaputa:''U velikoj smo nevolji.''
''To je samo faza'', rekla je Patrizia kasnije kad joj je Leni skrenula pažnju na to da sam ja opsjednuta novcem.
''Možda, ali je ipak neprijatno'', rekla je Leni.
Niko je nije shvatao ozbiljno sve do jedne večeri, kad je Isabel za večerom rekla:''Molim te, Maggie, dodaj mi sol.''
''Koliko ćeš mi platiti za to?'', upitah. Slanik je stajao tačno ispred mene.
''Izvini, molim te'', reče Isabel. ''Ja tražim uslugu, i nemam namjeru da platim za to.''
''Ako mi platiš, dodaću ti sol'', rekoh. ''Kako bi bilo da mi platiš jedan dolar?''
''Kako bi bilo da ti ne plati ništa?'', reče Leni, dohvativši sol i dodavši je Isabel.
''Hvala, Lendora'', reče Isabel, razmjenjujući poglede sa ostalima.
''To nije fer, Leni!'', povikah. ''Isabel je zamolila mene, a ne tebe!''
''Lijepo sam vam rekla, je li tako?'', reče Leni. ''Rekla sam vam da imamo veliki problem.''
''Kakav problem?'', upitah.
''Tebe!'', viknu Lendora.

''Kakva je razlika između dolara i kinte?'', upitah idućeg jutra za doručkom. Crtala sam oznake za dolor po kutiji pahuljica.
''Kinta je samo drugi naziv da dolar'', reče Patrizia, sklanjajući kutiju izvan mog domašaja.
''Niko više ne govori kinte'', reče Leni.''Gdje si to čula?''
''Seto mi je rekao da....''
''Čekaj malo....ko je Seto?''
''On je samo....nitko.''
Tada stiže McGonagallica, uze pahuljice i nasu ih u svoju zdjelu.''Neko je ukrasio kutiju s pahuljicama.''
''Aha'', reče Leni. ''Škrtica uči da crta oznaku za dolare.''
Nije poršlomnogo prije nego što je škrtica počela da pravi sopstveni novac, Maggiene kinte. ''Napraviću ih hiljadu miliona triliona'', rekla sam.I počeh da ih pravim, tek tako, sa kutijom flomastera i paketom papira u boji. ''Uskoro ću inati dovoljno Maggienih kinti da kupim čitav svijet.''
''Zašto ne počneš od nečeg manjeg'', predloži Leni. ''Nije dobro da odmah kupiš čitav svijet, jer poslije toga više nećeš imati šta da kupiš.''
''Dobra ideja, Leni. Počeću od prodavnice igračaka.''
Kad su svi mislili da sam ja zaspala, okupili su se u spavaonicu do moje. Ono što nisu znali je da sam ja sve vrijeme prisluškivala.
''To dijete nema nikakvih kriterijuma'', rekla je Leni. Pošto su svi ćutali, rekla je:''Pa, nema. Ona obožava novac.''
''Ja ne bih išla tako daleko'', reče Rosilyn.''Normalno je da mladi imaju velike želje.''
''Ali nije normalno da ide okolo neprestano pričajući o novcu.''
''To je samo faza'', reče ovaj put Malfoy.
Tada su začuli mene kako pjevam:''O, pare, pare, pare...volim, pare,pare...''
Čim sam prestala, Čika Perce nastavi:''Ooooo...pare,pare, pare....''
Isabel viknu:''Maggie....pokrij Čika Percetov kavez i na spavanje!''
''Čika Perce škrti svoj novac'', doviknuh.''Neće još da ide na spavanje.''
''Kako se ovo dogodilo?'', upita Anneliese. ''Mi nikada ni ne pričamo o novcu pred njom.''
''Možda je baš u tome problem'', reče Leni.

Post je objavljen 18.06.2006. u 10:02 sati.