Ni riječi, ni glasa, ni pogleda. Samo moja misao. Ima li me negdje na razmeđu jave i sna, u nekoj skrivenoj misli, u jednom zarobljenom trenutku? Ima li me u ijednoj tvojoj kapilari, zadržanoj slučajno, na trenutak, barem? Jesam li rođena u noći tvojih nemira, ili je sunce zaboravilo jutros ponoviti svoje rađanje, zatečeno na nedjelu? Ima li me negdje bliže sebi i tebi, a dalje od šutnje, od praznine, od beskraja svemira, od patnje?
Ako me nema, zašto ne zeliš da me približiš, zašto i danas samo šutnja, kao zmaj ognjeni, zjapi svugdje oko mene, zašto i oblak zastaje da me pozdravi, makar sa samo nekoliko kapi....a ti ni pogledom, ni riječju, ni glasom....samo svojim vječnim postojanjem u meni....???