Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/shvatime

Marketing

...to become a butterfly...

Kišica lagan pada, a note RHCP-a se baš stapaju s njom. Vrata od balkona su mi otvorena i vjetrić lagano hladi moju kožu. Razmišljam o glupostima i o stvarima o kojima zapravo ne bi trebala. Sjećanja naviru jedna za drugim. Opet se topim u uspomenama koje bi zapravo trebale ostati iza zatvorenih vrata. Ali ne žele. Provlače se kroz sve rupe, pa i kroz ključanicu. Lijepo je opet doživjeti te uspomene pa makar u mojoj mašti. I ne volim to što se uvijek vraćam u prošlost. Ne volim to što me te uspomene drže kao paukova mreža i ne daju mi dalje. Krećem se ja, korak po korak, zaboravljam ono što je bilo... ali s vremena na vrijeme te uspomene se ipak vrate. I ne mogu im se oduprijeti. Ne želim, zapravo.
Opet odrastam. A ne želim. Razmišljam zrelije. I to je u redu. Ali želim ostati dijete. Želim se još igrati i glupirat. Ali opet... sram me. Vrijeme je da odrastem. Da počnem razmišljati kao ostali moji vršnjaci. Čekaj... razmišljaju li oni uopće zrelije?
Opet lutam na krivu stranu... Odabirem šljunak umjesto trave... Odabirem prošlost umjesto sadašnjosti. Stani! Ne mogu tako. Ne mogu se opet vratit i proživjeti sve to. Ne s njim u uspomenama. Ne tako. Ali opet... ne boli toliko koliko sam mislila da boli... to hodanje po šljunku bosih nogu. Zapravo, ugodno je. Ali trava me mami. Zelena, mokra od rose, mekana... Pa zašto onda odabirem šljunak?
Ne znam da li da uopće nastavim pisat blog... Primjetila sam da ga pišem samo kada sam tužna i kada nešto ne valja. A kada je sve u redu, onda ga zapuštam. I ne znam što bi pisala. Ne želim opisivati kako mi je prošao dan. Ili komentirati neku temu. Blog mi služi za izbacivanje osjećaja na papir. Ali... trenutno je kod mene sve kao ravna crta. Nema uspona i padova. Sve je na mjestu. Sretna sam i mirna. Kuliram uz RHCP (ah, kako mi danas godi). Ima li onda uopće smisla pisati? Nastaviti sve to? Ne znam. Vidjet ću još.
Ovog ljeta ću puno putovat. I jedva čekam da odem od tuda. Da se izgubim u tuđoj kulturi, da upoznam nove ljude i naučim nove stvari... Jedva čekam da postanem leptir i odletim...


Post je objavljen 18.06.2006. u 01:35 sati.