Kad vječiti dijelić Mene,
Duša živa, na svijet dođe,
Vuče k sebi plod prirode:
Čula pet i razum šesti.
Bilo tijelo da uzima,
Ili tijelo da napušta,
Njih sa sobom nosi vazda,
Baš k'o vjetar miris cvijeta.
Ona-ta je što uživa
Sve predmete čula redom:
Okom, uhom i jezikom,
Nosom, rukom i razumom.
Dok boravi, kad polazi,
Il' kad niti tijela prima,
Zabludjeli ne vide je,
Al' je oko mudrih spazi.
Yogini što napor čine
Vide je u srcu svome;
Glupi i nesavršeni,
Kraj sve volje, ne vide je.
Post je objavljen 17.06.2006. u 21:01 sati.