He,he,Dorisin seminar za faks,preveden s engleskog...obrazujte se!
Finska mitologija sastojala se od vjerovanja u različite duhove prirode i bogove. Bila je pomiješana sa šamanskim utjecajima Samija na sjeveru te baltičkim i vikinškim utjecajima s juga i zapada. Elementi finske mitologije su preživjeli u narodnoj tradiciji u pjevanju mitskih pjesama i folkloru u izvornom obliku do 18. stoljeća. Postupan utjecaj obližnjih kultura je pojačao važnost boga-neba na monolatristički način ( između više predmeta obožavanja neposredno se štuje samo jedan dopuštajući da drugi postoje, ali ne posvećujući im istu pažnju.) Otac bog Ukko (Stari čovjek) izvorno je bio samo prirodni duh kao svi ostali.
Najsvetija životinja je bio medvjed. Ime medvjeda se nikad nije smjelo izgovarati na glas. Smatrao se utjelovljenjem predaka i iz tog razloga nazivan je mnogim eufemizmima: mesikämmen (''mead-paw''), otso (''wide brow''), kontio (''dweller of the land'').
Prvo spominjanje finskih vjerovanja u historijskoj znanosti potječe od biskupa Mikaela Agricole u uvodu u finskom prijevodu Novog Zavjeta iz 1551. Opisuje mnoge bogove i duhove Tavastijanaca i Karelijaca. Dublja istraživanja finske mitologije su provedena u 18. stoljeću od svećenika i etnologa Larsa Leevija Laestadiusa. On se uglavnom bavio laponskim vjerovanjima. Najveća istraživanja proveli su povjesničari u 19. stoljeću. Oni su skupljali staru narodnu poeziju i folklor. Najutjecajniji je bio Elias Lönnrot koji je sastavio Kalevalu, finski nacionalni ep.
Struktura svijeta
Vjerovalo se da je svijet nastao iz velikog ptičjeg jajeta koje je eksplodiralo. Nebo je bilo gornji pokrov jajeta, polukružnog oblika kojeg je podupirao stup na sjevernom polu, ispod zvijezde sjevernjače. Kretanje nebeskih tijela se objašnjavalo činjenicom da se nebeski svod rotira oko zvijezde sjevernjače i oko sebe.Na sjevernom polu je postojao vrtlog kroz kojeg su duše nakon smrti odlazole u Tuonelu, zemlju mrtvih. Vjerojatno se vjerovalo da je Zemlja ravna. Na rubovima Zemlje se nalazio Lintukoto, ''dom ptica''. To je bila topla regija gdje su ptice živjele tokom zime. Mliječna staza se zvala Linnunrata, '' staza ptica'' zato što se vjerovalo da ptice prate Mliječnu stazu do svoje zemlje i natrag. U finskom jeziku se Mliječna staza još uvijek zove Linnunrata. Ptice su također imale i druge uloge. Donosile su ljudsku dušu čovjeku i odnosile ju u trenutku njegove smrti. U nekim područjima bilo je neophodno imati drvenu figuru ptice (Sielulintu,''duša- ptica'') da bi se spriječilo dušu da ne zaluta i izgubi se na putovima snova.( Prema šamanskim vjerovanjima duša noću izlazi iz tijela i posjećuje različita mjesta. )Vodena ptica je jako učestala u pričama, a također u crtežima i urezotinama na kamenu i to upućuje na njenu veliku važnost u vjerovanju drevnih Finaca.
Tuonela (također i Manala, Pohjola) je finski zagrobni svijet, podzemni grad za sve mrtve ljude, bez razloga jesu li za života bili dobri ili zli. To je mračno i beživotno mjesto gdje svi spavaju zauvijek. U Tuonelu su ipak mogli putovati šamani kad bi bili u transu i pitati pretke za savjet i vodstvo. Da bi duša mogla doći u Tuonelu morala je prijeći mračnu rijeku. Ako bi imala valjani razlog, brod bi došao i prenio je na drugu stranu. Mnogo puta je šamanska duša morala prevariti čuvare Tuonele da je zapravo mrtva. Postojalo je i mjesto Kyöpelinvuori (Raatikko) gdje su odlazile žene koje su umrle kao djevice.
Ukko je bog neba, groma, vremena i usjeva. On je također najznačajniji bog u finskoj mitologiji i finske fraze ''ukkonen'' (grom) ili ''ukonilma'' (Ukkonovo vrijeme) su derivirane od njegovog imena. U Kalevali ga nazivaju i ''ylijumala'' (vrhovni bog) kao boga svih prirodnih pojava. Pojavljuje se kad ga zazivaju evidentirajući se kao neka od prirodnih sila. Ukkovo podrijetlo je najvjerojatnije u baltičkim Perkonima i vuče vezu sa starijim finskim božanstvom neba Ilmarinenom. Nordijski Thor je također povezan s Perkonima. Kako je Ukko preuzeo ulogu boga neba, sudbina Ilmarinena je postala da bude junak- kovač. U Kalevali, Ilmarinenu se pripisuje da je skovao nebo i magični mlin blagostanja tj. Sampo. Ukkovo oružje je bio čekić, sjekira i mač kojima je uzrokovao grmljavinu. Kad bi Ukko ima odnos sa svojom ženom Akkom (Stara žena) bila bi oluja. On je također uzrokovao oluje vozeći svoja kola po oblacima. Izvorno oružje Ukka je vjerojatno bila vrsta sjekire iz kamenog doba. Ukkov čekić zvao se Vasara i najvjerojatnije u originalu znači isto što i kamena sjekira.. Kad je kameno oruđe bilo napušteno u metalnom dobu, podrijetlo kamene sjekire postalo je misterij. Vjerovalo se da je to bilo Ukkovo oružje. Šamani su skupljali kamene sjekire zato što su vjerovali da one posjeduju moći izlječenja i uništavanja. Šara na koži zmije otrovnice,tj. Guje, bila je smatrana simbolom groma. Postoje i prikazi na kamenu koji imaju obličje zmije i groma.
Heroji, bogovi i duhovi
Ahti (ili Ahto) je bog dubina i darovatelj riba.Ćudljivo i mračnjačko božanstvo koje živi na litici okruženoj vodom i oblacima.Upravlja vodenim virovima.Pomalo je ljubomoran na bogove zraka jer misli da ne dobiva dovoljno ljudskog štovanja.
Ajattara (nekad i Ajatar) je zli šumski duh. Ona rađa i doji demone i ako ju netko ugleda razboli se jer ona širi pošast.
Akka (Stara gospa) je ženski duh, ženska polovica boga Ukka.Božica plodnosti,ženske snage i zemljine magije.
Antero Vipunen je mrtav div, zaštitnik drevnog znanja i magije. On je zaspao i zarastao pod zemlju i tako čuje mudrost zemlje.
Hiisi – demon. U orginalnom značenju – sveti humak (ponekad znači i zao goblin). Moguće je
da zapravo Hiisi nije bio demon ili zao goblin već jedan od najstarijih bogova u Finskoj. U estonskom jeziku ta riječ znači ''div''
Haltia-niži bogovi,tj.duhovi.Dijele se na kotihaltia(kućni duhovi),metsanhaltia(šumski duhovi),maan-haltiat(zemljini duhovi),veden-haltiat(vodeni duhovi) i ilman-haltiat(duhovi zraka)
Ilmarinen (također i Seppo Ilmarinen) – veliki kovač, stvoritelj neba. Izvorno je muški duh zraka i srodan je s Inmar.
Ilmatar – ženski duh zraka; kći prvotnog utjelovljenja stvaralačkog duha. Majka je Väinämöinena.
Jumala – zajedničko ime za glavna božanstava. Izvorno su to ime Finci dali nebu, bogu – nebu i vrhovnom bogu. Kasnije su Taivas i Ukko korišteni kao imena za nebo i za boga – neba. Riječ znači ''bog'' i kasnije se koristila za kršćanskog boga. Riječ je derivirana od ''Jomali'' permskog vrhovnog božanstva. Izvorno riječ ''jumi'' znači ''vječnost''.
Kalevan poika (sin Kaleve) – div junak koji može sravniti šume i pomicati velike doline. Identičan je s estonskim nacionalnim epskim junakom Kalevipoegom.
Kave (Kaleva) – drevni bog neba, kasnije božanstvo mjesečevog ciklusa. Otac je Väinämöinena.
Kotitonttu – zaštitnik doma.
Kullervo – tragični antiheroj. Model je za Turina Turambara iz Tolkienovog Simarilliona.
Lemminkäinen – drski heroj, doslovno ime znači ''ljubavnik''.Nakon pogibije,majka ga je vratila u život sastavivši mu dijelove tijela.
Lempo – izvorno je duh plodnosti. U kršćanskoj eri je postao sinonim za demona.
Labud Tuonele-prema Kalevali,gigantski labud koji je plivao oko Tuonele.S njime se morao boriti Lemminkainen.Bio je to jedan od zadataka koje mu je zadala Louhi.
Lalli (Laurentius) – Finac koji je ubio biskupa Henryja prema legendi.
Louhi ( također i Loviatar) – Gospodarica Pohjole i gazdarica Podzemnog svijeta.
Loviatar – božica smrti.
Luonnotar – ženski duh, stvoritelj prirode.Drugo ime za Ilmatar.
Maaemo – doslovno znači ''Zemlja Majka''.
Menninkäinen – vilenjački duh, gnom.
Mielikki – žena Tapia, božica šume.
Nyyrikki – bog lova, sin Tapia.
Näkki – zastrašujući duh voda, izvora i mostova.
Otso – duh medvjeda (jedan od brojnih eufemizama za medvjeda).
Peikko – trol
Pekko (ili Pellonpekko) – bog usjeva, pogotovo hmelja i varenja.
Perkele – glavni demon (kasnije đavao). Izvorno Perkele nije bio đavao već bog groma i može se protumačiti kao ranija verzija Ukka. Srodan je baltičkim Perkonima i germanskom Thoru.
Pallervo – ( i ''Sampsa Pellervoinen'') – bog sjetve.
Pihatonttu – zaštitnik zemljišta, imanja.
Piru – duh, demon. Vjerojatno posuđenica koja znači ''duh''.
Päivätär – božica dana.
Rahko – karelijski bog vremena.
Surma – doslovno znači ''nešto što ubija,kolje'', ogavna zvijer smrti, ljubimac Loviatar.Čuva rijeku smrti u Tuoneli.
Saunatonttu – zaštitnik saune.
Suonetar-božica vena i krvnih žila
Seide-uspravni kamenovi za koje se vjerovalo da posjeduju svakakve moći.
Tapio – bog šume. Bio je utjelovljen u obliku drveta.
Tellervo – božica šume, kći Tapia i Mielikki.
Tonttu – općenito dobroćudan zaštitnik. Izvorno zaštitnik kultivirane zemlje, čuvar posjeda.
Tuonetar – kći božanstava iz Podzemnog svijeta.
Turisas – tavastijski bog rata. Isto što i Tyr u nordijskoj mitologiji.
Tuulikki – kći Tapia i Mielikki, božica životinja.
Ukko – bog neba i groma, srodan Thoru .
Vellamo – žena Ahtija, božica mora i oluje.
Vedenemo – ''majka voda'', karelijska božica vode.
Väinämöinen – mudar čovjek i magični bard. Lik u Kalevali.
Ägräs – zaštitnik bilja, posebno repe, bog vina.
Post je objavljen 17.06.2006. u 19:06 sati.