po jutru se dan poznaje. dan će mi preostale sate ostat zabilježen mirisima škampi na buzaru iz kuhinje i glupog radnika koji se ulizuje mojem starom, kako se pravi da izgleda zaposleno oko naše ograde dok ja u polusnu provirujem kroz prozor sobe.
"sunce".ustanovim i zažalim šta nisam u nekom hrvatskom romanu ala lik ivice kičmanovića da me jutrom na selu budi miris domaće pečenog kruha /made by mother/ ili da me leptirić poškaklje po vrhu nosa i da se prenem iz sna dok sanjam snove o velegradu.
noge su mi jučer prevalile put o kojem svaki atleta samo može sanjati.
apropo atleta.
jučerašnja zadaćnica pretvorila se u nogometne priče malo manje od 90 učenika ove predivne generacije maturanata. moje zadnje škrabanje vezano uz školu završilo je teorijom da muškarci vole nogomet jer se tokom 90minuta sa ili bez produžetaka osjećaju dominatniiji nad ženama. da su im žene robinje.
da nogomet potječe od davnih pastirskih natjeravanja ovce u tor. i da je nogometna lopta zapravo simbol žene. i da je pouka igre: pospremi ženu tamo di joj je mjesto.
zaista ima trenutaka u životu kad me preuzme krajnje blesava zla strana.
blesavost pripisujem neljudskim uvjetima u učionici bez zraka i bez klime, sa povremenim laganim povjetarcem sa hodnika.
a vidi.
kolumbo.
Post je objavljen 17.06.2006. u 13:51 sati.