Prijateljstvo je jedna opširna tema koja mi puno znači. Tragam da upoznam iskreno i vrijedno prijateljstvo, ali što će mi to prijateljstvo ako se ja jedina za njega moram brinuti, ako je toj osobi svejedno jesmo li si dobri i ostalo. Zasad ima par dosta dobrih frendica za koje fakat znam da smo si dobre jer smo oduvijek bile, al imam ih svega par. Bolje i to nego imati užasno puno frendica koje te muljaju i lažu ti iza leđa ili imati samo jednu jedinu koja će te kad tad iznevjeriti makar ju ti nikad nećeš. Ali život je takav, nepredvidljiv i bolan. Ponekad se pitam zar je svrha života tuga i bol, razočaranje u sve što te okružuje, zar nismo dovoljno proživjeli pa ne zaslužujemo pronaći sreću u životu. Zar više ništa nije bitno... zar ne možemo pronaći svrhu života u nekoj osobi... čemu živimo ako smo stalno u bedu... mrzovoljni... nezahvalni...
Tuga i bol
ko kamena sol
Zajedno u svemu
uvijek se nađu
da pronađu
osobu u koju
će se skriti
I
u njoj suzu liti..
Prijateljstvo može biti čvrsto ako se to hoće, ako to uistinu želimo i ako smo svjesni koliko truda i napora trebamo uložiti da ta osoba shvati koliko je nama stalo do toga prijateljstva... ali nemoramo se mi truditi oko svega ako vidimo da je toj osobi svejedno već jednostavno odustanimo jer to je bar lako...
Post je objavljen 17.06.2006. u 13:44 sati.