Marketing
ALJEHIN – EUWE
Metodični Euwe je smatrao da je mwč za svijetsku titulu isuviše ozbiljan i značajan događaj za svakog šahistu i nikako nije mogao zamisliti da se tako što može održati na brodu kao zabava dokonih. «To ne može biti estradna predstava u 10 nastavaka, već dobro organizirana šahovska priredba uz dobre financijske uvjete.»
On je bio uvjeren da je Nizozemska najpogodnija za jedan takav meč, pogotovu s financijske strane. I stvarno, odmah pošto je poslao zvanični poziv Aljehinu u Nizozemskoj je bio oformljen posebni komitet za pripremu i organizaciju meča. Utvrđeni su uvjeti da se u više gradova odigra ukupno 30 partija. Aljehina je iznenadio poziv jer je došao s malim zakašnjenjem. Uz to, znao je i za Euweovu odluku da konačno napusti šah. Pa ipak, poslije uvjerljivih pobjeda na Bledu, San Remu i Bernu. Aljehin je bio skoro uvjeren u svoju pobjedu, pa nije mnogo razmišljao o tome da li mu više odgovara meč od 10 ili 30 partija. Za oba igrača postojeći turnir u Zurichu bio je na neki način i generalna proba pred ovaj značajan susret. Euwe se odmah bacio na pripreme i naročito je obratio pažnju na fizičku stranu s obzirom da će meč trajati vrlo dugo. On je, također, razradio ozbiljan program teorijskih priprema. Poznat kao veoma sistematičan i pedantan, nastojao je da ništa ne prepusti slučaju. U to vrijeme, Aljehina su mučili drugi problemi. Počeo je ozbiljno razmišljati o mogućnosti povratka u Sovjetski Savez. Tada je došao i u sukob sa ženom i odao se alkoholu. Taj neuredan život pojačavao je sve više njegovu nostalgiju za domovinom, tako da je malo vremena posvećivao pripremama za predstojeći meč.
Pa ipak, turnir u Zurichu bio je jedan od najjačih, na kome je Aljehin trijumfirao na Euweom, Florom, Laskerom, Nimzowitchem, Bogoljubovim i drugim. I pored poraza pretrpljenog od Euwea, Aljehin je i dalje vjerovao da će obraniti titulu.
ALJEHINOV OPTIMIZAM
Na meč s Euweom Aljehin je doputovao u Nizozemsku kao izraziti favorit. Jednom novinaru je dao izjavu: «U ovom momentu, vjerujte, ne vidim, na svijetu nijednog šahistu koji će me moći pobijediti». Uvijek tihi i skromni Euwe bio je i ovom prilikom vrlo uzdržan govoreći da će šampionu pružiti što jači otpor i da se unaprijed ipak neće predavati.
Trećeg ožujka 1935. otpočeo je meč u Amsterdamu. Sam početak borbe pokazao je da Aljehinov optimizam nije bio bez osnova, jer je odmah poveo s 3:1. tada su na meč doputovali Capablanca, Lasker, Bernstein i Mieses, što je jasno pokazalo da je meč izazvao mnogo veće zanimanje nego što se u šahovskom svijetu vjerovalo. Prvi remi sklopljen je u Delftu 12. travnja. Na sedmu partiju doputovali su Flor i Tartakower. Izgleda da je baš ova partija navela Aljehina da meč neozbiljno shvati.
Flor je o ovoj partiji napisao: «Karakteristično je za ovu partiju da odlučuje poslijednja grješka. Ovog puta je učinio sam Euwe, ali se to isto moglo dogoditi i Aljehinu. Aljehin je vukao jedan neuobičajen potez koji je Euwe mogao iskoristiti. Prisutni, kad su vidjeli što je Aljehin povukao pomislili su da nešto nije u redu s njim. Jedan tako nezdrav, nelogičan, upravo drzak potez. Kao da je Aljehin želio pokazati i Euweu i publici da pocjenjuje svog suparnika, a u isti mah pokaže i svoju veliku nadmoć. Euwe je bio neraspoložen zbog lošeg ishoda, jer nije uspio kazniti Aljehina za preveliku smjelost».
Svi su očekivali da će Euweov sekundant biti Austrijanac Kmoch. Međutim, njemu je bila dodijeljena uloga glavnog suca, pa je obavljanje sekundantskih poslova preuzeo Mađar Geza Maroszy. U sedmoj partiji u Utrechtu desio se zanimljiv slučaj. Igrana je kritična varijanta francuske obrane. U press centru se razvila živa diskusija «vijeća staraca» - 70-godišnjeg Miesesa, 67-godišnjeg Laskera i 65-godišnjeg Maroczyja. Ulazeći u press centar Tartakower – vidjevši ovako eminentni skup – prokomentirao je lakonski: «Na silu treba uzvratiti silom!» Svi su predviđali Aljehinovu pobjedu, jedino je Flor davao Euweu neke protušanse. Ipak, nizozemski velemajstor je uspio partiju dovesti do prekida, ali je predao bez nastavka.
Deveta partija igrana je u Sali liceja gdje je Euwe predavao matematiku. Učenice su radoznalo promatrale dva zamišljena čovjeka nad šahovskom pločom, od kojih je jedan bio njihov profesor. Partija se završila katastrofalno po Euwea. On je ponovo izabrao francusku obranu i poslije dvanaestog poteza stajao znatno slabije. Jednog trenutka pružila mu se prilika da ispravi svoju grješku, ali on to, nažalost, nije uočio pravovremeno i iz čistog očajanja žrtvovao kvalitet, ali bez uspjeha.
Već u desetoj partiji hladnokrvni i spokojni Euwe imao je ispred sebe neuroznog i uzbuđenog Aljehina. Programom meča bilo je predviđeno da se igrači sele iz mjesta u mjesto i da se tom prilikom organizira i razgledanje grada u kome se meč održavao. Iako je Euwe bio Nizozemac i poznavao gotovo sve gradove svoje zemlje, on je sudjelovao u razgledanju zajedno sa svojom suprugom. Aljehin je to činio samo do desete partije, a dalje je nastavila njegova supruga, ali bez njega. To su bili prvi vidljiviji znaci Aljehinove neuroze i netrpeljivosti prema svome protivniku.
U 10. partiji Aljehin je izabrao istu varijantu iz osme partije primjenivši jednu teorijsku novost. Lasker i Flor, koji su bili u sali, ocijenili su je odmah kao sumnjivu. U 15. potezu Euweova prednost bila je očevidna. Aljehin je upadljivo razdražljiv, neprestano pali cigaretu. Prvi put u meču obraća se sucu žaleći se na buku u sali. Stalno dotijeruje kosu i moli za tišinu. Dugo razmišlja i traži plan i tako u 20. potezu dospijeva u vremensku oskudicu. Na kraju, Euwe vrlo efikasno završava partiju, time što žrtvuje cijelog topa, uz gromoglasan pljesak nizozemske publike.
Post je objavljen 17.06.2006. u 13:09 sati.