Prihvati ispruzenu sjenu tvoga izgubljenog lika u mojim vjedama.
Zapjevaj glasom zamuklog vjetra obroncima moga tijela.
Dopusti titraju moga sna da zapliva na tvojim zakrcenim stazama.
Oprastam ti sve rijeci u kojima nisam postojala,
Sva zamagljena jutra u mojim ocima,
Kise u mojim sumracima.
Hvatam se slamkom u tvom postojanju zeljna tvog pogleda.
Dao si mi pjesmu sa okusom soli na usnama,
Dotakni more moga sna vjetrom tvojih zelja...
Nada (17.06.2006.)
"Dragi moj, kada biste znali kako mi je neophodno da te vidim, da se posavjetujem, podijelim svoju tugu - da, tugu. Nisam pametna kako da izadem iz zacaranog kruga u kome sam se nasla sopstvenom krivicom."
Venjamin Kaverin - "Pred ogledalom"