evo da ne opisujem dan previše..bila sam vani...moja best frendica Mare je napokon profurala s dečkom za kojeg se dugo zanimala,al i on se već dugo za nju zanima...Ma nije ni važno...sinoć sam gledala film "Šalji dalje"...inače ne volim filmove koji imaju tužan kraj...Iskreno, gledajući taj film,pogotovo završetak,dobro sam se isplakala...Gledam kraj filma i shvaćam kako je situacija zapravo realna,ali i dalje plačem...I mislim kako se život može preokrenut u jednoj sekundi...naime za one koji ne znaju moj život se iz temelja promijenio u samo jednoj prokletoj sekundi...Večer prije te sekunde smo svi mi bili još jedna velika,lijepa i vesela obitelj...ali,sutradan se sve promijenilo...Tih 5 riječi mi je zauvijek promijenilo život...Tih prokletih 5 riječi-mama i ja se rastajemo...Jednostavno sam tu pukla...suze su same potekle i nisam ih mogla zaustaviti...Ubrzo je slijedio tatin odlazak iz stana..a mama i ja smo bile na rubu sloma živaca...One stvari koje su mi najviše smetale kod tate,tad su mi falile...Ja sam uspjela od nervoze i živaca izgubit 8 kg i izgledat kao kostur..stvarno katastrofa...bilo je još šokova kroz tu jebeno tešku godinu koja je sad HVALA BOGU iza mene...Zato uživajte u životu u ne marite za sitnice jer nikad ne znate što vam nosi sutra...Ajde svima jedan ogroman cmoxs...lolim vas...
Post je objavljen 17.06.2006. u 10:30 sati.