Donosim vam blagovesti sa dentalnog fronta.
Moje zubalo nije bilo bušeno. Neeema karijesa. Ili ga ima? Još jednom u životu potvrđujem svoju jebenu nesvrstanost. Evo jednog malog retro primera. U osnovnoj školi, na časovima mađarskog, tada još plemenitog jezika sredine, bile su dve grupe. Oni koji govore mađarski, i oni koji apsolutno ne.
U kojoj sam ja bila?
U specijalno kreiranoj trećoj. Sama. Nastavnica je bila ubeđena da govorim mađarski ali da se pravim da ne znam. A ja stvarno nisam znala. I dalje ne znam...
E, pa, tako i taj zub. Ima senku, ali nije karijes. Zna mađarski, ali se pravi da ne zna.
Dovoljno da istripuje savesnu zubarku. 'Ako ga otvorim, i nema karijesa, ubiću se na mestu!'.
Naravno da sam uspela da je zamislim. 'Zubarski rulet'.
'Gospoja, cepajte - kažem ja - ako i nije pokvaren, pokvariće se, pa bolje da mi to saniramo sada, dok moj dečko stoji na vratima i sprečava moj kukavički beg sa vaše cenjene stolice. Skinimo senku sumnje sa sedmice!'
Jok. Neće. Umesto bušenja, ispolirala me je VIMom sa ukusom limuna, i sada imam predivan, blistav, zaslepljujuće žut osmeh...
Žut, jer smo kao klinci pili tetracikline. A oni završavaju u koskama i zubima.
Al to nisu znali onda, pa mi imamo žućkaste zube i koske sada.
Po tome se razlikujemo od nekih nacija.
Šta da vam kažem, poseta zubaru je jedan od hajlajta moje prošle nedelje. Ostalo je vezano za posao, a o tome nećemo na blogu.
Vreme za odmor.
Veliki odmor.
Post je objavljen 17.06.2006. u 08:59 sati.