već u 13. stoljeću dubrovnik ima vrlo razvijeno pomorstvo za koje je trebalo osigurati ključna i uporišna mjesta u svome okruženje, ali i zbog stalnih aspiracija, te iz sigurnosnih plovidbenih razloga na putu prema talijanskim gradovima.
lastovo kao istureni otok je bilo jedno od važnih strateških područja, pa se nakon žive političke aktivnosti dubrovčana, al' pod posebnim uvjetima (statut) lastovo dragovoljno priključilo dubrovniku, sredinom 13. stoljeća.
drugi strateški i gospodarski važan dio teritorija, pelješac sa stonom (solana), osvojili su kao ratni plijen u borbi s humskom vlastelom braćom branivojevićima, između 1326-1333 udruženim snagama sa stjepanom kotromanićem, bosanskim banom. kotromanić je uzeo obalu neretve do zatona, a dubrovčani pelješac sa stonom. to su međunarodno pravno potvrdili ispravama (kotromanić i car dušan, koji je više bio arbitar za lovu od 8000 perpera).
u dušanovoj ispravi piše (citat): "... i dali im s milošću i pouzdanošću Rat Stonski sa svim međama svojim, sa zaseocima i s ljudima ... u baštinu i djeci njihovoj i unučadi":
u kotromanićevoj, pak stoji (citat): "... darovasmo u vijeke vijekova u baštinu i plemenito ljudima dubrovačkim ... sav Rat i Ston i Prevlaku i otoke i gore i polja, dubrave, šumu, trave, vode, sela, sve što je od Prevlake do Lovišta ... do zgorenja svijeta".
moram napomenuti kako n. vekarić (porijeklo peljeških rodova) dopušta da je na pelješcu moglo biti nešto humskog življa, a i kasnije migracije ukazuju na nova doseljenja osobito radne snage iz drugih područja današnje hercegovine.
Post je objavljen 17.06.2006. u 08:40 sati.