polovicom 14. stoljeća (1345.) dubrovčani su zagospodarili mljetom koji im se je dragovoljno predao uz isti uvjet kao i lastovo, tj. dobio je svoj statut.
pripajanjem mljeta bila je osigurana plovidba mljetskim kanalom.
krajem 14. stoljeća, točnije 1399. godine zbog sve veće opasnosti od turskih osvajanja, dubrovčani otkupljuju kopneni dio od stona na zapadu do zatona na istoku s cijelim zaleđem. granica dubrovačke republike na sjeveru je i današnja granica rh-e.
ovoj kupnji teritorija od bosanskog kralja ostoje kumovao je hrvatsko-ugarski kralj ludovik I. pri ovoj kupnji, a to je zanimljivost, ostoja je dobro prošaao.
(pa kad mi sad netko govori o mitu i korupciji, koja je od kad je svijeta i vijeka).
naime ostoja je uz regularno dogovoreni iznos dobio kuću u dubrovniku vrijednu 1500 dukata, dio zemlje na pelješcu i dubrovačko plemstvo. (isti dar je dobio i hrvoje vukčić hrvatinić /podatak: j. lučić, isto/).
turci su bili razlogom i sljedeće dubrovačke kupnje teritorija na istoku, konavala početkom 15. stoljeća. bilo je tu i drugih interesa, a jedan od njih je mletačko sjedište u zauzetoj boki.
konavle su, uz suglasnost tadašnjeg hrvatsko-ugarskog kralja sigismunda, dubrovčani kupili parcijalno: - najprije dio od tvrđave 'sokol' do rta 'oštro' od bosanskog velikaša sandelja hranića, 1419. i to za palaču u gradu vrijednu 3000 perpera, godišnji danak od 500 perpera i 12.000 dukata gotovine (36.000 perpera).
- preostali kopneni klin do cavtata otkupljen je od drugog bosanskog velikaša radoslava pavlovića pod sličnim uvjetima, 1426.
Post je objavljen 17.06.2006. u 08:36 sati.