MOJ PRIJATELJ PRIČA
Probdismo noć. U svitaj zore
Sa brodom ponese je more.
A kad u dalj nesta broda
Ostadoh samo ja, i voda.
Nad vodom trak dima se vio.
Zašto sam stajo? Što sam htio?
***
Kraj poljskog puta zavaljen u travi
Fićukajući gleda u visinu.
Odjednom sjedne i podigne glavu.
On čuje svoju draganu: daljinu.
I časak sluša još pozive njene,
A zatim ustane i krene.
AUTENTIČNOST
slavku kopaču
Išao sam sabran
Od slike do slike.
Povlađivo glavom, ako sam uživo,
Mrštio se malko, bješe l’ mi što krivo.
Dođoh na kraj sale gdje ti slika visi.
Gledo sam je dugo.
I reko sam: Ti si.
BLJESKOVI OKO SMRTI (Bolnica Rebro, srpnja 1980.)
Cinik
Mada ga je liječila cijela naša klinika
On je ipak umro. Kakvoga li cinika!
Papiga
Papiga krešti (ako čujem pravo)
Marine, zdravo!
Marine, zdravo!Marine, zdravo!
Taj pozdrav budi u srcu tjeskobu:
Marin je već sedam godina u grobu.
Epitaf
Čemu pitat šta sam bio.
Ja ne znam ni da sam bio.
Post je objavljen 17.06.2006. u 00:00 sati.