ruđe bošković je veliki dio života i rada proveo je kao isusovac. kako znanost, obveze, zaduženja, druženja i najzad narav boškovićeva nisu bila baš posve u skladu s 'likom' svećenika (prema mišljenju crkvenih krugova), skida svećenički habit krajem pedesetih godina 18. stoljeća.
osim svih zaduženja, zasluga vrijednih pažnje svjetskih znanstvenika, bogate rukopisne i tiskopisne ostavštine, u zidu dubrovačke katedrale pohranjeno je i njegovo srce.
josip ruđer bošković umro je pomračena uma (patološka potištenost s paranoidnim idejama /usp. truhelka i stojan/), na koje je onda došla i fizička bolest.
Post je objavljen 16.06.2006. u 23:49 sati.