okušao se je, uz znanstvene radove, i u mnogim književnim vrstama, osobito kao pisac epigrama. bilo da je pisao ženama u čijem se je društvu rado nalazio, majci i sestri anici u dubrovnik, u njegovim je pjesmama uvijek je bilo i mora i zvijezda.
Zbogom, more!
(1762)
Zbogom pučinski vali, granati, koralji, školjke!
Pozdravljam jegulje kret, ljuskononosaca svijet.
Zdravo Nereja kćeri! Tetido, zdravo s Doridom!
Ne sviđa meni se val meku što zalijeva vlas.
Zovu nas polja, brežuljci božice kojima glavu
Krasi i zeleni list, kiti i gizdavi cvijet.
Divit se nećemo njima; božica nama je ona
Koja ih nadmaši sve kad i ne dotjera lik.
(naslov originala: 'Un addio al mare', preveo i. martinović)
(kraj)
Post je objavljen 16.06.2006. u 23:02 sati.