'konačno, što sam odlučio učiniti, odlučio sam otići. odlučio sam da se više nikad neću vratiti kući i da više nikad neću ići ni u kakvu školu. odlučio sam samo se još jednom vidjeti s phoebe i oprostiti se s njom, vratiti joj novac što ga je bila sačuvala za božićne poklone, a zatim krenuti svojim putem, auto-stopom prema zapadu. što ću uraditi, zamišljao sam, otići ću dolje do holland tunnela i ubaciti se u neki auto, zatim u drugi, pa u treći i četvrti i za nekoliko dana bit ću negdje tamo na zapadu, u nekom lijepom i sunčanom kraju, gdje me nitko neće poznati. tamo ću se i zaposliti. zamišljao sam da bih mogao dobiti posao negdje na nekoj benzinskoj stanici i puniti ljudima auto benzinom i uljem. bilo mi je potpuno svejedno kakav bi to bio posao. važno je bilo samo to da me nitko ne poznaje i da ja ne poznajem nikoga. što ću uraditi, mislio sam, pretvarat ću se da sam jedan od onih gluhonijemih. na taj način neću morati voditi nikakve beskorisne razgovore ni s kim. ako mi netko bude htio nešto reći, morat će mi to napisati na komad papira i turnuti mi ga pod nos. nakon određenog vremena to će se svima popeti na vrh glave pa ću se do kraja života rješiti svih razgovora. svi će misliti da sam tek jedno bijedno gluhonijemo kopile i svi će me ostavljati na miru. pustit će me da punim njihova glupa vozila benzinom i uljem, platit će mi i sve što uz to ide, a ja ću od zarađenog novca sagraditi sebi negdje malu kolibu i živjeti tu do kraja života. sagradit ću je negdje odmah pokraj šume, ali ne u samoj šumi jer ću htjeti da uvijek bude strašno sunčana, i sve. kuhat ću samom sebi svu hranu, a kasnije, ako mi padne na pamet da se oženim ili nešto slično, upoznat ću se s jednom prekrasnom djevojkom koja je također gluhonijema i vjenčat ćemo se. ona će doći živjeti sa mnom u mojoj kolibi, a kad bude željela da mi bilo što laže, morat će mi to napisati na neki prokleti komad papira, kao i svi ostali. ako budemo imali djece, sakrit ćemo ih negdje. možemo im kupiti mnogo knjiga i sami ih naučiti da čitaju i pišu. uzbudio sam se ko sâm vrag razmišljajući o svemu tome, doista jesam. znao sam da je to o izigravanju gluhonijemog obična budalaština, ali svejedno mi se sviđalo da razmišljam o tome.'
Post je objavljen 16.06.2006. u 23:07 sati.