Marketing
Dvorac Bosiljevo
Jučerašnji blagdan Tijelova, ostvario je planove izmaštane još dalekih zimskih dana, koje sam u krugu bliskih prijatelja dogovarao za trenutke neopterećene raznim neodgodivim obvezama. Takvih je dana kroz godinu, na žalost, sve manje, stoga smo ovu poklonjenu priliku zdušno prihvatili.
Djeca mojih prijatelja propitkivala su:
-Hoćemo li danas vidjeti taj "Bosiljevac"? (prezime).
-Da, danas ćete vidjeti stari grad Bosiljevo!- kroz smijeh smo odgovorili, dok smo u mašti prizvali čaroliju stare razglednice iz 1900-te godine.
Bosiljevo, mjestašce koje je u novije vrijeme širem krugu ljudi novostečena asocijacija za prometni čvor, u kojemu autocesta od Zagreba nakon Karlovca dijeli pravce prema Rijeci odnosno Splitu, svoju pravu dragocjenost skriva podalje suvremenih ruta.
Sagrađen na živoj stijeni što se strmo ruši do izvora i malog potočića u ravnici, velebni feudalni grad i dvor Bosiljevo još uvijek oduzima dah promatraču zatečenom na dijelu stare Karlolinske ceste.
Prvi sačuvani zapisi o gradu sežu iz doba knezova Frankopana koji su u 15. stoljeću najvjerojatnije dogradili već postojeći grad kako bi u njemu imali svoj omiljeni i sigurni dom. Grad nikada nije bio osvojen od Turaka a sve do poznate urote Zrinskih i Frankopana u njemu je cvjetao život slavnih obitelji. Nakon 1671 grad gubi dostojnog gospodara, odnosno ima ih više od nekoliko koji za sobom ostavljaju razne preinake i prenamjene sve do novijih dana, uglavnom na štetu grada u povijesnom i kulturološkom smislu.
Trenutno, Bosiljevo "spava" u zadnjem periodu zapuštenosti ali i takav impresionira pomalo šarmom i dahom Venecije duboko na području dugoreške općine.
Prišli smo mu puni želje upoznavanja ali i ustuknuli već na prvom koraku. Prilazni put zarastao i blatnjav, ograda ulaznih gradskih vrata obavijena lancem i lokotom. Prije par godina novine su pisale o vandalskom pohodu u kojem je stradala ograda vanjskog stepeništa. Iz takvih razloga neorganizirani posjeti i razgledavanja nisu moguća. Također su svojevremeno u medijima odzvanjale priče o boljoj sudbini grada, novom vlasniku u novim ulaganjima. Ništa od toga ovom posjetom nismo imali prilike primjetiti. Ražaloste vas ipak te surove činjenice s kojoma niste računali u danima svojih zimskih maštanja.
Ovdje pogledajte i pročitajte jedno tuđe slično iskustvo od prije nekoliko godina.
No mi se nismo htjeli oneraspoložiti neuspjehom zatvorenih vrata. Bosiljevu smo do skorog susreta iskreno poželjeli sretnija novovijeka politička razrješenja i gazdu razboritog koji će ga voljeti više od sviju do sad!
U rukavu smo cijelo vrijeme skrivali rezervnu destinaciju i dok smo "Bosiljevcu" mahali pri odlasku, nova radoznalost je razmahivala našu maštu, put
Severina na Kupi.
Ali o tome više u novome postu ;)
Djeca mojih prijatelja propitkivala su:
-Hoćemo li danas vidjeti taj "Bosiljevac"? (prezime).
-Da, danas ćete vidjeti stari grad Bosiljevo!- kroz smijeh smo odgovorili, dok smo u mašti prizvali čaroliju stare razglednice iz 1900-te godine.
Bosiljevo, mjestašce koje je u novije vrijeme širem krugu ljudi novostečena asocijacija za prometni čvor, u kojemu autocesta od Zagreba nakon Karlovca dijeli pravce prema Rijeci odnosno Splitu, svoju pravu dragocjenost skriva podalje suvremenih ruta.
Sagrađen na živoj stijeni što se strmo ruši do izvora i malog potočića u ravnici, velebni feudalni grad i dvor Bosiljevo još uvijek oduzima dah promatraču zatečenom na dijelu stare Karlolinske ceste.
Prvi sačuvani zapisi o gradu sežu iz doba knezova Frankopana koji su u 15. stoljeću najvjerojatnije dogradili već postojeći grad kako bi u njemu imali svoj omiljeni i sigurni dom. Grad nikada nije bio osvojen od Turaka a sve do poznate urote Zrinskih i Frankopana u njemu je cvjetao život slavnih obitelji. Nakon 1671 grad gubi dostojnog gospodara, odnosno ima ih više od nekoliko koji za sobom ostavljaju razne preinake i prenamjene sve do novijih dana, uglavnom na štetu grada u povijesnom i kulturološkom smislu.
Trenutno, Bosiljevo "spava" u zadnjem periodu zapuštenosti ali i takav impresionira pomalo šarmom i dahom Venecije duboko na području dugoreške općine.
Prišli smo mu puni želje upoznavanja ali i ustuknuli već na prvom koraku. Prilazni put zarastao i blatnjav, ograda ulaznih gradskih vrata obavijena lancem i lokotom. Prije par godina novine su pisale o vandalskom pohodu u kojem je stradala ograda vanjskog stepeništa. Iz takvih razloga neorganizirani posjeti i razgledavanja nisu moguća. Također su svojevremeno u medijima odzvanjale priče o boljoj sudbini grada, novom vlasniku u novim ulaganjima. Ništa od toga ovom posjetom nismo imali prilike primjetiti. Ražaloste vas ipak te surove činjenice s kojoma niste računali u danima svojih zimskih maštanja.
Ovdje pogledajte i pročitajte jedno tuđe slično iskustvo od prije nekoliko godina.
No mi se nismo htjeli oneraspoložiti neuspjehom zatvorenih vrata. Bosiljevu smo do skorog susreta iskreno poželjeli sretnija novovijeka politička razrješenja i gazdu razboritog koji će ga voljeti više od sviju do sad!
U rukavu smo cijelo vrijeme skrivali rezervnu destinaciju i dok smo "Bosiljevcu" mahali pri odlasku, nova radoznalost je razmahivala našu maštu, put
Severina na Kupi.
Ali o tome više u novome postu ;)
Post je objavljen 16.06.2006. u 11:45 sati.