Danas. 35. Više ne mogu reći da sam bliži 30-tj nego 40-toj. Stvarno, što rekao moj prijatelj Petar, vrijeme je da se rođendani komemoriraju, a ne slave. Ali napokon sam jučer uspio ispeći roštilj a da ga kiša nije ugasila, kao već dvaput ove godine. Skupilo se društvo na prvom suncu sezone, a ja sam pekao bez kape pa me navečer malo smlatila sunčanica. A Lucifer je ganjao Đuru preko cijelog dvorišta, prizor je bio za popišat se od smijeha.
A danas na poslu-cijeli odjel pao na mene. A ko za inat navalili ljudi ko mutavi. Ambulanta puna. konzilijarni na sve strane. nezadovoljni ljudi u informacijama za pacijente drugih kolega o kojima im stvarno ne znam ništa reći. I onda me još najdraža nazove da zovem majstora za servisirat plinski bojler. ma strašno, jedva sam evo našao 15 minuta da odkomemoriram rođendan na blogu. Samo da više dođe tri sata, dosta mi je posla za danas.
Sanjao sam noćas da su se Đuro i lucifer pomirlili. i baš sam bio tužan kadsam skužio da je to samo san. Ali nada postoji, uvijek. Ah.
I svakako isprobajte ovaj recept sa strane. gotov je za po ure a fantazija za papat. Samo imajte bar 5-6 ljudi u rezervi, jer je količina čudovišna.
Dobar tek. Sunčajte se danas, sutra se već vrijeme kvari. 
Post je objavljen 16.06.2006. u 13:45 sati.