A VLASENICA?
Kad bi se i danas neko popeo na Kik,spic koji dominira nad Vlasenicom,odmah bi mu palo u oci da bi se tu mogao rasprostirati grad velicine Beca.I da nije bilo sustinske potrebe rusiti ni Telalovica mahalu radi betonske zgradurine,u kojoj,ionako,vise nije upravna zgrada Rudnika boksita.Tu se u proljece 1992.
godine naselila Komanda Novosadskog korpusa JNA,koji je okupirao Vlasenicu,a poslije Dejtonskog sporazuma je,usred grada,ostala kasarna.Ili da nikakvog smisla nije imalo izmijestanje mezarja radi igralista,na kom se,ionako,ne igra nogomet.Niti je bilo ikakve potrebe rusiti staru carsiju.
Ali,to su i najmanja zla koja su nanijeli oni koji samo znaju otimati i unistavati ono sto ne pripada njima.
VLASENICA VISE NIJE STO JE BILA.NITI CE IKAD BITI.
ONA JE DEFINITIVNO PRESTALA POSTOJATI 1992.GODINE,KAD JE NAJMUCKIJE DOUBIJENA.
I,ako je jos ima na geografskim kartama,to su stare ili samo prestampane karte.
Ako je i bude na novim kartama,nje nema.Osim u sjecanju i masti,sto moze biti poistovjeceno s literarnom fikcijom.U njenome grbu je,kao pocetna,stajala 1244.godina.Ali,nije moguce da moze postojati grad,ma koliko bio star,ako u njemu nema onih koji su mu s koljena na koljeno produzavali zivot.ONI SU,IZMEDJU PROLJECA I LJETA 1992.GODINE,ILI POUBIJANI ILI PROTJERANI.
Mrtvi su ostavljeni bez grobova,a prezivjeli raseljeni svukud;i po Bosni i po svijetu.Tako je i unutar korica ove knjige ikakva slicnost s Vlasenicom sasvim nenamjerna i iskljucena je mogucnost poredjenja s ljudima koji su je nekad naseljavali.Osim sto ce se dugo pamtiti da nikad niko vise od njih nije volio svoje rodno mjesto.I tako ce ostati sve do neumitnog zaborava,koji nadjaca sve na ovome svijetu.
TIME JE VLASENICA METAFORA,JER SE MOZDA OVAJ ROMAN DOGADJA(O)BAS U VASEM GRADU.
Post je objavljen 16.06.2006. u 13:02 sati.