Iako su mnogi zadovoljni jučerašnjim danom i nastupom naših predstavnika u Njemačkoj, ja nisam. Mada je dobio srdačnu podršku i blagonaklono tapšanje po pametnoj glavici od strane službene njemačke politike, te je vjerojatno dobio par psećih kolačića, jer je veselo mahao repom po izlasku sa sastanka, naš premijer je trebao više inzistirati na ravnopravnosti Hrvatske s drugim europskim zamljama te čvrsto ostati kod stava da se od Hrvatske traži samo ispunjenje istih uvjeta kao i drugim zemljama, a ne da picajzliraju oko svake pizdarije. Neš ti, malo smo korumpirani, nekulturni i skloni lopovluku, a oni oko toga prave probleme kao da smo korumpirani, nekulturni i skloni lopovluku. Traže dlaku u crvljivom jajetu.
Možda smo u mnogim stvarima vaki-naki* ali zato imamo fine i pristojne navijače. Da, da, kao što znate jučer se u sjeni značajnog sastanaka na najvišoj razini između našeg premijera i Merkelicice, održao i športško-loptački špektakl, šine, između brazilskih i naših momaka, crvenih jedrih jabučica naših. Novine i televizija pišu hvalospjeve o ponašanju naših navijača u Švabilendu. Predstavili su nas dečki u prekrašnom svijetlu. Kažu švabe da ni finci nisu tako fini. Naravno da su naši navijački predstavnici fini i mili, kad su tamo mogli ići samo oni kojima su karte bile dostupne i kojima pare u džepu smetaju. Menadžeri, PiaR-evi, gazde firmi, razni muktaši* i sumnjivi bogataši, poznati sportaši i estradni umjetnici. Sve fina gospoda. Lokalnim barabama nije ostalo ništa drugo nego nastaviti lokati* po terasama lokalnih kafića, uz teveliziju i roštilj. Naravno da je i prosječni tihi i pristojni državni službenik, koji nije dovoljno pametan i snalažljiv da dio mjesečnih prihoda ostvari iz mita ili pronevjere, mogao utakmicu gledati samo na starom končarevom teveju. I to samo prvo poluvrijeme, jer mu je riknuo u četrdesetosmoj minuti. Pravi igrači, spretni političari i medijske zvijezde su predobri da gledaju utakmicu na svojoj novoj plazmi s dijagonalom od dva i po metra, već su po defaultu odnosno službenoj dužnosti morali biti u Berlinu. Jer kakav si ti to belosvetski probisvet* ili jetseter ako nisi uspio nabaviti kartu za Brazil. Nikakav. Pimpek od ovce i na njemu zvonce.
Iako su najveće navijačke lole ostale u Hrvatskoj, jer im je zabranjen pristup Njemačkoj, i ovakvi kakvi su, u okrnjenom sastavu, naši navijači su pokazali i dokazali da su najbolji na Svijetu. Ne uzimajući u obzir pučko veselje koje je nastalo na ulicama Berlina kad je blago rečeno blago pripita horda hrvata preplavila mirni njemački gradić od tri i po milijuna stanovnika, od kojih su neki ujedno i nijemci, samo navijanje na utakmici je bilo takvo da se čovjek naježi. Iako smo gubili, nepravedno ja bih dodao, stadion se tresao od njihove pjesme. Orilo se s tribina sve u šesnaest. I ne samo to, o hrvatskoj spretnosti i dovitljivosti se odvajkada* pišu narodne pjesme i slažu rimovani deseterci, a da to nije bez razloga dokazano je i ovom prilikom. Nisam vidio da se neki pjegavi englez ili tamnoputi francuz uspio probiti kroz kordon prilično grubih njemačkih policajaca i protrčati travnjakom ili da je neki nadobudni angolac ili togoanac uspio prošvercati bengalku. I to ne jednu nego tri. Neki bi odmah ustvrdili da samo Rvati mogu biti tako necivilizirani i nekulturni, ali u onoj i onakovoj atmosferi mislim da je to bilo izrazito simpatično. Barem meni nakon četiri pive.
Za kraj sam ostavio naše drage preplaćene junačine. Vitezove naše. Ostavili su srce na terenu. Svaka im čast, rijetke su reprezentacije protiv koje se Brazil mora braniti, kao što je to činio skoro cijelo drugo poluvrijeme protiv nas. Velika je šteta što im bar gol nismo dali. Mislim da bi stadion eksplodirao, a krhotine bi skupljali po Maleziji i Panami. Iako nas poraz nije ozlovoljio, s malo više sreće i spretnosti mogli smo danas blago euforični i sa širokim smiješkom na licu grebati po probušenim džepovima izlizanih hlača u potrazi za ostatcima ostataka prošle plaće i stajati u redu za plaćanje opomena za neplaćene režije ili rate kredita. Ali i ovako je OK.
*Mala rječnik hrvackoga jeziki:
vaki-naki – blago rečeno sumnjivog karaktera
lokanje – konzumacija alkoholnih pića u svrhu postizanja lokalne anestezije mozga
muktaš – džabalebaroš, osoba sklona iskorištavanju statusa u određenoj zajednici u svrhu pribavljanja prava, dobara i drugih koristi bez davanja ili uzvraćanja ikakve, a kamoli primjerene, protuvrijednosti
belosvetski probisvet – općepoznati i svjetski priznati muktaš
odvajkada – davno u p.m.
Post je objavljen 16.06.2006. u 09:26 sati.