Bok ljudi, evo spremam se pak za vikend. Nemam puno vremena. Klotilda je na stolu za vas ostavila pjesmu. Opet piše o nekoj ženi. Da nije ona ipak....? ma ne. A onda, tko to zna... Nemam sada vremena razmišljati. Pusek. Bumo se vidli u pondelek.
VRATILA SE
Izišla je ka nasmijanom suncu proljetnoga dana
Izišla je iz teške i sumorne, preduge zime
Izišla je sretna što je iza nje
Trudeći se još sretnijom biti.
Krenula je davati se
Krenula je dijeliti sve.
Imala je što za dati
Imala je što za reći
Osmjehnula se suncu što je budi
Osmjehnula se dragim ljudima
Vratila se životu
Vratila se sebi
Vratila se ženi
Što je u njoj zaspala
Čuvala je izgubljeno
Davala je pronađeno
Primila je nedohvatno
Shvatila je ponovljeno
Otkinula dio sebe
Uzeto joj najdraže
Darovala preostalo
I pronašla sve ostalo
Nikad nije izgubljeno
Nikad nije potrošeno
Uvijek ima toga još
Što se može dati
Sve što je preostalo
Tu je samo
Da bi se dalo
Ništa se zadržat ne može
Ništa naše nije
Odlučna da potraži
Odlučna da odluči
Odlučna da krene
Kroz prostor i vrijeme
Među ljude među svijet
Povratak u život svet.
Tek mrvica sjećanja
Dočeka je noćima
Zaostali osjećaj
Podsjeti je na taj kraj
Odagna ga osmjehom
Ublaži ga molitvom
U zoru je opet nova
K'o sa slika, k'o iz snova
I ujutro odmah piše
Onima što čitaju
Svima što razumiše
Koji za nju pitaju
Vratila ti se živote
A sad ti je prihvati
Novu, jaču, mudriju
Ponekad je utješi
Sama sebi dovoljna
Na to je naučila
Nije bio izbor njen
Ali to je dobila
Morala je prihvatiti
Morala se promijeniti
Daruj joj bar milost tu
Da je dragi spoznaju
Za sve suzne noći
Za umorne njene oči
Za svu ljubav što ti dade
Daruj joj bar trunku nade
Da će mir joj ipak doći
Ublaži joj teške noći
Da je stiže nagrada
Tvog mira toplog naslada
Umiri joj srce
Veliki živote
Podari joj nadu
I svoje ljepote.
Post je objavljen 16.06.2006. u 07:57 sati.