Dugo nisam ništa napisala, već sam izašla iz štosa. Ovaj tjedan sam imala posla, a i vrijeme se popravilo, pa me nekako ne drži mjesto. A i Mundijal počeo, pa gledam tekme koje me zanimaju i one koje me ne zanimaju. A i imala sam jedan mali zadatak, koji odgađam i sad sam se posramljena odlučila uhvatiti toga.
Moj tata - Nosonja, ima neki pravni slučaj koji je predao odvjetniku, i kako on ima najviše povjerenja u "poznate", izabrani odvjetnik, bio je sin njegovog kolege iz djetinjstva. I kao što to obično biva, totalna pogreška. Gospodin odvjetnik, uzeo je papire, uzeo punomoć i stavio sve to uredno u - ladicu. I vrlo vjerojatno zaboravio. Povremeno ga je Nosonja podsjetio preko trećih osoba ( kako je gluh ne razgovara na telefon, a mobitel je za njega naučna fantastika ). Dakle, povremeno ga podsjetio da je živ i da očekuje od njega da nešto poduzme u svezi njegove tužbe.
Inače, gospodina odvjetnika znam od djetinjstva, dijete prosvjetnih radnika, odlikaš...Poslije je pustio dugu kosu i djelovao mi je grozno...Onda je upisao faks, pa zapeo, pa odhrlio preko velike bare, u veliku jabuku, kod strica i ostao neko vrijeme. A onda se vratio, pa zapeo u nekom "posliću" s drogom, pa ga čopila murija, pa ga izvukli...Prionuo na ispite i vidi vraga - postao odvjetnik. Na sreću ili na žalost?
Pa kako mi je već glupo da taj spis stoji kod njega godinu dana, ja odlučila otići do njega da vidim u kojoj je fazi sva ta priča.
I tako, prošli četvrtak, ja sjela na mog "Gecka" ( moje omiljeno prometalo ) i krenula u akciju. Došla i - poljubila vrata. Uredovno vrijeme je, naime u ponedjeljak, utorak i petak, od 18 do 20 sati. Ništa, ja se ne predajem tako lako, pa navratila drugi dan. I u 18.00 opet - poljubila vrata. Sreća upisala si u mobitel broj kancelarije i mobitela i zovem. U kancelariji zvoni, normalno nitko se ne javlja. Onda na mob. i javi se dotični gospodin. Predstavih se i kad je konačno skužio tko sam ( trebala sam se predstaviti djevojačkim prezimenom), kaže on meni da je na sastanku i da dođem u utorak u 18 h.
i tako ja došla u utorak, a njega ni u panju. Ja zvonim (zvonjim), a iz kuće se čuje cucak kako laje, nigdje nikoga. Bilo mi malo lakše, kad je naišla još jedna stranka - neka starija žena. Veli da joj je njezin stari odvjetnik koji je otišao u mirovinu - preporučio svog mladog kolegu. Jedino joj je problem što ga lovi već dva tjedna, nikako da ga konačno ulovi... Skoro sam se odvalila od smjeha.
Kako mi se nije dalo s njom razglabati, ja odvezla još jedan krug oko grada.
Vratim se i začudo, ured otvoren. Parkiram Gecka, zaključam ga (nek se vrag vara) i uletim da mi ne ispari kroz dimnjak.
Kad sam ušla, nisam mogla vjerovati svojim očima. Sve pretrpano papirima, spisima, registrima...Sjela ja na krajičak stolca i - turom srušila hrpu papira. Ovaj se voza na pokretnom stolcu od računala do natrpanog stola ( valjda da napravi utisak da je zatrpan poslom, ha ha - i zatrpan i pretrpan ).
Ja odmah prešla na stvar i skužila da ovaj pojma nema o čemu se u stvari radi. Kad se kao, dosjetio rekao je da mi ne može ništa reći, jer prvo mora pronaći (!!!) predmet, za koga trenutno ne zna gdje je. Ja se na to, bezobrazno ogledala oko sebe, po onom kršu od papirologije i rekla:" to ti vjerujem". Malo je pocrvenio i rekao je da će ga do petka naći i javiti mi kada da dođem, ali da ga podsjetim sms porukom da ne zaboravi. Onda je uletila jedna stranka, kojoj je još na vratima rekao da ima puno posla, a poslije toga ide gledati utakmicu ( Hrvatska - Brazil ).
I tako, ja poslala sms i sad čekam.
Ma bilo bi to i smiješno da ja nisam ustanovila da je cijeli predmet još u veljači - pao u zastaru. Bijesna sam i najradije bih vrištala od muke. Sad se spremam na posljednji okršaj - pokupiti spis i onda ću ga izvrijeđati. Bar ću se malo olakšati.
Muž mi se smije, veli mi da to ovaj odugovlači i da mi hoće preko sms-a zakazati spoj. I sad si ja razmišljam, kako je to u stvari jadno. Koliko ljudi gubi parnice i slučajevi padaju u zastaru zbog nesavjesnih odvjetnika, sudaca i ostale "pravosudne elite". I zazebe me oko srca od pomisli, što bi bilo da čovjeku stvarno nešto ozbiljno i hitno zatreba i da ovisi o ovakovom "profesionalcu"?
Post je objavljen 16.06.2006. u 00:21 sati.