Marketing
Kisa i maska - zajedno, pod istim kisobranom
Jučerašnjih 25 stupnjeva i sunčano nebo bez ijednoga oblačka ponukalo je nas nekoliko da u torbu potrpamo par krpica, koju knjigu i otputujemo električkom do Repina, obližnje plažice uz (Baltičko) more u kojem se - čak i ipak - može i umočiti prst. Ali no međutim, jutros sam mislila da sanjam: temperatura dobrano pala, a kiša lije k'o iz kabla
. Pa kako pobogu? Tako naglo?! 
Otiđoh stoga do grada, srediti par stvarčica... I prolazila mi je kroz glavu sljedeća - druga po redu u ovome blogu (prvi se put zakamuflirala pod Arsenovom maskom) Tinova-Augustinova pjesma:
Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste puteve u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.
Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.
I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele.
I sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični pečat jedan nasred čela.
Zrnce pacifizma - da slomimo zasad prilično pravilnu putanju kruga moga crnog rusoPR-a - dok pada kiša, i ONI se žure kući, i NJIMA su promočene noge, i NJIMA vjetar savija kišobrane, i ONI tada ne žele ništa drugo no ostati u krevetu i prespavati dan uz šalicu toploga čaja. Isti sadržaj, premda drukčija forma.
I dođosmo tako mislima - mic po mic - do karnevala
! Neka mi kaže - tko zna - naziv kulture u kojoj ne postoji tradicija karnevala? Jer ja je ne znam. Čovjek HOĆE zakamuflirati se i pretvoriti se - bar na jedan dan:
1. u ono što je uvijek htio biti;
2. u ono čega se plaši da bi mogao postati;
3. u ono čega se plaši da već je - a ne želi biti;
4. u ono što otkriva ono njegovo iskreno lice - koje - samo njemu, prije spavanja ili nakon dovoljno popijenoga alkohola - govori truth and nothing but the truth...
(Iskrenima će i bog pomoći...? Hm, hm...
)
Dan karnevala jedini je dan u kojem čovjek ne mora skrivati da - u većoj ili manjoj mjeri - živi, uvijek i stalno, gotovo po navici - pod maskom. Šminka, solarij koji skriva PRAVU boju kože, odjeća, boja, izraz lica, geste, ljudi koje oko sebe okuplja i naziva prijateljima, uzori kojima se divi, knjige na policama, slike na zidovima, kućni ljubimci, način komunikacije, način smijanja, način izražavanja tuge, omiljeni filmski likovi, omiljeni citati, omiljene države, hobbiji... niz je beskonačan... mimikrija ne postoji SAMO u životinjskome svijetu, ne, ne. Traži se - cijeloga života - lifestyle. Mi smo najmaštovitije maske koje se trude nekad sakriti, a nekad otkriti ono što - u hipertrofiranome obliku - izlazi van, na javu, u grotesknim karnevalskim maskama.
Kako otkriti lažno? I što s njime - kada je i otkriveno - učiniti - kada je i ono iskreno samo napol istinito? Ništa, ama baš ništa: brijati svoje i zatvoriti jedno oko i jedno uho. Neka se odmaraju
.
... Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom
.... tralalalalalalalalalalala...
Koji blesavi, dosadni blog! Ah, oh, ajde, ajde, u vas praznik, u mene kiša...
pusa, jedna, dvije, tri...
pipi_piaf
Post je objavljen 15.06.2006. u 21:06 sati.