Marketing
Čudan monolog
Bravo! Ajmo svi sad jedan pljesak za Mauru ! 
Dobila je ono što je htjela, ne karakteriziraju je više kao dobru, poslušnu i uzornu djevojčicu. Neki znaju, a neki će saznati...Ali bitno je da ti Maura znaš, da si postala zadnji ološ ovog svijeta. Možeš li još malo pasti niže ? Nisi bila ni sama svjesna koliko si nisko pala, dok ti to nisu demonstrirali djelom. Valjda čovjek nije ni svjestan dna kad ga dotakne. Inače ne bi bilo logično, ne bi nikad pao na dno da je svjestan da pada pomalo.
Maura, kažeš da prihvaćaš ološ i da nemaš predrasuda. Pa normalno, kad si jedna od njih.Ali nije bitno. Već sutra će te proći osjećaj krivnje i ponovno ispočetka sve.
Jer ti se ne želiš izvuć iz pola stvari u koje si ušla. Zato što znaš da je težak put natrag,a ovaj kojim kročiš sada je puno lakši. No znaš i sama da nosi gore posljedice. Ali te sad nije briga jer si bahata i ogorčena. Ne, ti nisi tužna. Depresija je nepoznat pojam za tebe, ti si samo totalno SJEBANA. Neznaš više ni što osjećaš, ni što misliš, ni što radiš.
Ali to je dobro. Uhvati te jedan osjećaj koji ti neodgovara, znaš da će proć jako brzo i da ga ne trebaš shvatiti ozbiljno. Dapače, niti jedan osjećaj više ne doživljavaš ozbiljno.
Maura, pa ti ni samu sebe ne prepoznaješ. Gledaš se u zrcalo tupim pogledom. Prije bi se gledala s osjećajem gađenja. Sad ništa. Apsolutno mrtvilo osjećaja i percepiranja svoje ličnosti i vanjštine.
Plači sad. Plači. Dira te u ovo što ONA piše. Neka te dira, glupačo jedna. Sama si kriva za svaki tvoj osjećaj ili prije rečeno neosjećaj. Jedna loša stvar je povlačila drugu. Krug se širio, i širi se još, jer ti neznaš stat. Niit u biti to želiš, prejako si stisla gas.
Ti se podsvjesno želiš dokrajčit jer neznaš drukčije. Čim se bol pojavi, vraćaš je odakle je i došla, umjesto da je pustiš da iscuri. Ne dopuštaš joj da teče potocima jer nemožeš podnijeti više. A možeš, nego neželiš. Ti si Maura obična kukavica. Odustaješ od sebe, ali valjda Bog neće. Evo i sad si umrtvljena, želiš prestati pisati post jer se samo podsjećaš da si zaribala sama sa sobom. Sad želiš ići spavati, da na tren zaboraviš sve. Ali zaslužila si slušat sve. Znaš i sama bolnu istinu, ali kako rekoh već, potiskuješ je. A ona će samo jednom buknuti kao vodoskok. Hoćeš li onda moći to izdržati ?! Sumnjam jer svako razočaranje doživljavaš preintezivno i burno. Bojim se tog trenutka. Bojim se trenutka kad sve ono što negiraš izađe na vidjelo. I bojim se najviše zato jer nemaš nikakvu volju, niti motivaciju spriječiti ovo stanje. Svijesna si toga da propadaš Maura,a i bilo je vrijeme da shvatiš. Ali tebi Maura nije previše stalo. Curo draga, da mi je znati samo razlog ... mirnije bih spavala i mogla bi okriviti nekoga drugoga. A ovako živiš sa svojom krivicom što si učinila i što činiš još uvijek, krivicom koja se pojavi na kratko i nestane kao je nije ni bilo. A morala bi češće dolaziti, možda bi onda došla pameti.
Ma tako je curo, ajde ti pajkiti. Jedino si u carstvu snova još uvijek ona mala,zaštićena i dobra Maura.
Post je objavljen 15.06.2006. u 22:39 sati.