Marketing
VEZE, VEZICE...
I napokon novi osjećaj sreće. Trebao mi je. Nedostajao tako dugo. I sada je napokon opet tu. U meni. Budim se sa njim. Odgovaram na poruke sa njim. I sve to, samo njemu u čast. Nije da me takla ljubav ali zaljubljenost itekako. Nije da sam u vezi, ali to itekako poričemo obojica. Slatko je to odugovlačenje neizbježnog. Ali jebeno mi se sviđa. Želim ovaj put da krenem polako. Ispočetka. Fresh start. Bez zajebavanja, sa potpunom iskrenošću. Želim biti siguran u sebe. Prošli put i nisam bio tako siguran u sebe pa je završilo prekidom. Sada ne želim ništa definirati. Nikakvu vezu. Vezivanje. Veze, vezice… O tome ću misliti poslije ljeta. A tko zna? Možda i ne. Možda u zagrljaju drugoga spoznam istinu. Istinu da smo, možda, suđeni jedno drugom. Zašto kažem suđeni? Pa mnogo znakova upućuje na to. Madež koji ima samo 0.05% stanovništva na ruci na identičnom mjestu? Tisuću sitnih detalja koje radimo jednako? Možda zvuči blesavo. No, možda je to samo zaljubljenost. But i like it! Pusa mom jedinom Dismissedu!
Post je objavljen 15.06.2006. u 22:27 sati.