Nada je ono pernato biće
što prhne na granu u duši;
Napjev za napjevom bez riječi sriče
i nikad ne presuši.
Po oluji ona se najglasi,
i teško bi morala bura da bije
te sitne ptice glas da ugasi
koji nas toliko grije.
Čula sam je u kraju najvećeg mraza,
na morima što prijete crno;
a ipak u oskudici najtežeg časa
Nije ni zaiskala zrno.
Emily Dickinson
(1830 - 1886)
Post je objavljen 15.06.2006. u 21:55 sati.