Sam u noći idem prema drumu
što kroz maglu ljeska se u gori.
Sad pustinja nijemo sluša boga,
i sa zvijezdom zvijezda sada zbori.
Veličanstvom sijaju nebesa.
Plavim sjajem nebo zemlju zali.
Što to bolno osjeća mi srce?
Čeka l` nešto il za nečim žali?
ne nadam se ničem od života,
niti žalim za ičim što minu.
Samo mira tražim i slobode,
zaspat žudim - nestati u tminu.
Al ne žudim hladni san mrtvaca;
zavijek usnut ja bih htio tako
da mi život u grudima dršče
i da grudi dišu mi polako.
Da noć i dan , mazeći mi uho,
o ljubavi slatki glas mi zbori,
da nada mnom silan, vječno zelen,
stari hrast se njiše i šumori.
Ljermontov
Post je objavljen 15.06.2006. u 21:54 sati.