I mučno, i tužno, i nema kom ruke da daš
U satima duševne sjete...
Zar želje?...Ta čemu uzalud tek željeti baš?...
A godine, najbolje godine lete!
Zar ljubit?...Al koga? Na časak - ne vrijedi taj trud,
A ne možeš ljubiti trajno.
Zaviriš li u se - od prošlosti nigdje ni trun:
I radost, i muke, no sve beznačajno...
Čemu strasti? - Ta prije il poslije slatka ta bol
Pred riječju bi razuma pala...
I život, kad gledaš hladnokrvno svud uokol,
Tek neka je pusta i bezumna šala...
MIHAIL JURJEVIĆ LJERMONTOV
(1814 - 1841)
Post je objavljen 15.06.2006. u 21:52 sati.