Poslije turnira u Berlinu 1932., gdje je zauzeo drugo mjesto iza Aljehina a ispred Bogoljubova, Flora i Bernsteina, Euwe je donio odluku da definitivno napusti šah. Njegov posljednji turnir trebalo je biti prvenstvo Nizozemske u povodu šezdesetgodišnjice Nizozemskog saveza u srpnju 1933. u Hagu, gdje je uvjerljivo pobjedio s osam bodova iz devet partija. Euwe je održao riječ – i kad je došla jesen, on umjesto da sudjeluje na momčadskom prvenstvu otišao je u licej predavati matematiku. I dalje je primao pozive za sudjelovanjem na simultankama i drugim šahovskim priredbama ali ih je dr Maks Euwe sve odbio.
U to vrijeme dobio je pismo od tadašnjeg svjetskog prvaka Aljehina s kojim je već odigrao jedan prijateljski meč 1927. godine. Svjetski prvak je predložio jedan neobičan meč, koji bi se održao na prekooceanskom putničkom brodu koji plovi za Indiju. Prijedlog je bio bio da se na putu iz Europe za Indiju odigra pet partija , a drugih pet na povratku iz Indije. Ono što je u pismu bilo najzanimljivije, to je prijedlog da meč bude ne prijateljski, već za prvenstvo svijeta.

Maks Euwe je bio poznat kao osoba krajnje ažurna, ali ovog puta ta njegova osobina nije došla do izražaja, jer nije odgovorio na Aljehinovo pismo, jednostavno je zaboravio na njega. Došli su božićni praznici i zimski raspust. U to vrijeme, Euwe je obično putovao u Hastings, ali je sad ostao kod kuće i bavio se matematikom. U povratku šahu veoma važnu ulogu odigrao je Austrijanac Hans Kmoch. On je prigodom svojih posjeta Nizozemskoj redovno bio gost u domu dr Euwea. Kmoch nije nikako mogao shvatiti a ni prihvatiti Euweovu odluku o definitivnom povlačenju i to u momentu kad je imao sve bolje rezultate, a otvarale su mu se perspektive da postane prvak svijeta u šahu.
Hastingški turnir je završen blistavom pobjedom Flora, mada je najveća senzacija bila pobjeda mladog mađarskog šahiste Lilienthala nad svjetskim prvakom Aljehinom. U stvari, to je bio prvi Aljehinov poraz u turnirskom nadmetanju, u Hastingsu.
Jedne siječanjske večeri Kmoch je sjedio u svojoj omiljenoj kavanici u Amsterdamu, koja se nalazila u blizini Euweove kuće, bacivši pogled u tom pravcu vidio je doktorovo zamišljeno lice. Slučaj je htio da i Euwe istovremeno primjeti Kmocha i nije mogao izbjeći susret s prijateljem. Uostalom, ovaj susret je bio sudbonosan za dalju Euweovu šahovsku karijeru.

Hans Kmoch
«Hoćeš odbaciti šah, rekao je uvijek tihi Kmoch, u redu, ali nemoj sada kad si jedan od rijetkih koji ima šansu osvojiti prvenstvo svijeta. Da li si vidio Aljehinove partije iz Hastingsa? Tamo ga je razgromio Lilienthal...» Ovo je Euwea pokolebalo, a onda mu je Kmoch kao slučajno nabacio da je Aljehin uvijek s njim teško izlazio. Euwea je jedino brinulo kako će se pauza odraziti na njegovu formu i igru. Bio je svjestan da i kad je bio u najboljoj igračkoj formi pravio je grube previde.
Po povratku kući Euwe se sjetio Aljehinovog pisma na koje nije odgovorio. Euwe je kasnije izjavio: «Tada sam čvrsto rješio izazvati Aljehina na meč. To nije bila slučajnost, već uvjerenje da mogu konačno i uspjeti...»
Post je objavljen 15.06.2006. u 20:46 sati.