eto... proslo je proljece i doslo ljeto. donijelo mi je nju, onih tjedan dana kad cemo napokon biti sami u gomili nepoznatih... mene je iz zagreba dofurao stari prasnjavi saraja bus. i cekao sam je na klupici na rivi ispod tamnih oblaka... samo nju, nijednu drugu. i dovezla se u pretrpanom opelu svojeg starog jedne kisne nedjelje u cres tamo iz malog losinja. otvorila mi je i zgurao sam kraj nje veliki 75-litarski ruksak sa stvarima za beli. budala. trebao sam zgurati sebe... odnekud sam izvadio onog malog belog zeca sto sam ga za njen rodendan mahnito trazio po gradu i rekao nesto u stilu: ovo je za tebe. - krajnje neromanticno.
smjestio sam se naprijed kraj njenog starog (buraza i staru su izbacili u cresu da bi ubacili mene i pomenuti ruksak) i krenuli smo do belog kroz kapi uporne kise....
i stigli smo tamo. smjestili se u 8-krevetne spavaonice i odmah otisli van prosetati... na plazu. kisa je dotad vec prestala i nad nama je bilo samo ne tako oblacno nebo. setali smo uz more i pricali o svemu i svacemu, kako to uz more obicno biva. i tad, sama nenadano, rekla je da vise nije s onim koji je ne prati kuci. htjela mi je osobno reci, kaze... a ja pojma nemam kako sam ustvari reagirao. oprosti ako je bilo neprimjereno. a kada sam cuo da je lik nasao drugu dok je bio s njom... sta da kazem. da sam ga vidio u roku od sljedeca dva dana, bio bih uzdahnuo jako i skinuo sako i došlo bi do prekida filma... sentimentalac, da prostite.
Post je objavljen 15.06.2006. u 18:59 sati.