umjesto u sjemenište otac ga je upisao u preparandiju (učiteljska škola) u arbanasima kod zadra, koju je i završio.
prvo mjesto njegova službovanja bio je vis. kako je svirao neki instrument (tamburicu), poznavao je note, pa je sam učio sviranje gitare. da nije bilo jedne ljubavi i s njom povezane afere, ne bi nakon samo godinu dana na visu završio u zabiti mjesta svirče na hvaru.
službujući po dalmaciji nije prestajao učiti gitaru i violinu. često sam ili u društvu pjevao bi i podoknice seoskim curama ili jednostavno sjedio na obali uz svirku i pjesmu za svoju dušu. imao je lijep glas, a uz pratnju gitare i još ljepši, pa je 'propjevao' na zabavama i mjesnim veselicama, jer tko bi drugi nego "Meštar Vlaho, oštija, on lipo piva".
vjerojatno bi ostao na toj razini da nije buknuo prvi svjetski rat. regrutacija. radi slabovidnosti dobio je kancelarijsko zaduženje u zagrebu. stjecajem okolnosti javio se na audiciju za opernog šaptača u narodno kazalište i bio primljen.
puno je anegdota iz njegova kazališnog života u kojemu je u ulozi šaptača u školjci proveo četrdeset godina. toliko su se na njega navikli, toliko je znao pomoći, da je uskoro postao nezamjenljiv. eskivirao bi jedino wagnerove opere, jer ga nije volio i bile su mu predugačke. još na samom početku suflerskog posla, a u kazalištu su nastupala i onodobna slavna imena, pokazalo se njegovo umijeće takvim da su ga, gostujući umjetnici, smatrali veteranom, a ne početnikom.
Post je objavljen 15.06.2006. u 18:00 sati.