gotovo da je sa svakom svojom skladbom imao poneko okapanje ili 'rat'. pa kad sam već kod adio mare, snimljene 1934., trebam spomenuti kako je zbog nje vodio medijski rat sa savom petrovićem, odvjetnikom i pjesnikom iz štipa. mjesto dvoboja bila je 'pravda', povod jedan intervju. naime petrović je tvrdio kako ga je paljetak pokrao i da je spomenuta skladba njegova, koju je samozvani autor "unakazio prema svome ukusu i pustio u promet".
medijski rat je, bez štete za paljetka okončan, jer je imenovani najzad napisao tekst svoje pjesme u kojoj su se podudarale tek riječi adio, stradun i barketa, jer drugih sličnosti ni u sadržaju ni u ritmu nije bilo.
u međuvremenu se paljetak oženio dankom, kazališnom frizerkom.
slijedile su još četiri originalne skladbe: na jadranu plavom; od one divne noći; popevke sam slagal i marijana, koje će, a osobito marijana ostati trajno žive.
i danas će, kako sam u uvodu napisala, mnogi za njih kazati kako su one tradicionalni pučki napjevi kojima je autor nepoznat.
za 'popevke' je uzeo tekst dragutina domjanića s kojim je stvorio jedan posve novi glazbeni idiom kojim je promovirao lirsku, gradsku kajkavsku popevku na svojevrsnu razinu koju su slijedili mnogi budući naraštaji kantautora "zagrebačke provenijencije ili prebivališta kao neku vrstu obveze i mjere vlastitog identiteta i kreativnosti".
pa da odmah spomenem i drugu kajkavsku, danas nezaobilaznu pjesmu 'fala', na tekst istog autora, cijelu prožetu dalmatinskim melosom.
Post je objavljen 15.06.2006. u 17:52 sati.