Evo odlucila sam objaviti na blog jednu pjesmu koje sam napisala sama, pa aj pliz komentiraj te ih....
HVALA
samo jedno želim znati,
samo jedno želim misliti
ne tražim puno,
samo malo više pozornosti....
često gledam kroz prozor,
ne bi li te ugledala
i kad si s njom, mislim na tebe
i naš prvi poljubac u parku
želim ti samo jedno reći:
HVALA, HVALA NA ONIM VRELIM POLJUCIMA...
HVALA NA SAVJETIMA...
HVALA ŠTA SI ME NAUČIO DA ŽIVOT NIJE
PRAVEDAN I SAVRŠEN...
HVALA ŠTA SI ME NAUČIO KAKO JE BITI OSTAVLJEN I POVRIJEĐEN...
HVALA ŠTA SI ME NAUČIO GUBITI I POBJEĐIVATI....
Želim da ti bude jasno da ti zahvaljujem šta si mi
bar na neko vrijeme srce ispunio ljubavi svojom
Nadam se ću tvoje usne opet osjetiti na svojima kao prije
Nadam se da je moje ime i moje srce ostavilo žig na tvom srcu
i da se taj žig nikada neće izbrisati....
Prošlo je već dosta vremena, a ja još uvijek često pomislim na tebe
Mislim na tvoje nježne riječi koje si mi šaptao....
Često se sjetim one rečenice koju si mi rekao u onaj petak navečer dok smo ležali
zagrljeni na plaži pod prekrasnim zvijezdanim nebom.....
Sjedim i plačem dok gledam slike na kojima smo sretni, zaljubljeni i ludi....
Mislila sam da ćemo zauvijek biti sretni i zaljubljeni, ali nažalost
život nije neka meksička sapunica....
Ništa nije savršeno da bi bilo vječno....
Vjerujem, ako smo srodne duše opet ćemo završiti zajedno......
Post je objavljen 15.06.2006. u 15:22 sati.