Utorak je bio jedan od onih dana koji će se pamtiti cijeli život.
Čim sam se probudio i krenuo na faks, osjetio sam atmosferu u zraku: navečer se igralo s Brazilom. U tom trenutku još nisam znao gdje ću gledati utakmicu jer su me zvali sa svih strana. Na kraju sam se odlučio za odlazak na Šaru, što se pokazalo kao pun pogodak jer u utorak je također bio i Sveti Ante, a kako je on zaštitnik doma, ujedno je to bio i Dan doma, što je značilo da dernek traje cijeli dan i cijelu noć. Divota...
No, prije utakmice je trebalo otići do škole na promociju ljetopisa, ponovno vidjeti ljude koje nisam vidio skoro godinu dana, podsjetiti se kako nam je bilo dobro u školi... Šta ćeš, život ide dalje.
Na Šari je bilo puno ljudi, a najviše me iznenadilo koliko sam poznatih ljudi tamo sreo. Vrhunsku atmosferu je možda samo malo pokvario problem s projektorom koji je vrlo brzo bio uklonjen.
Bez obzira na rezultat, oduševljenje igrom naše reprezentacije je bilo preveliko. Pjevalo se, plesalo se, zabavljalo se, sve do zore skoro.

Predavanja su gotova, slijede završni ispiti, a svjetsko prvenstvo je samo još jedan dodatan motiv da se fino ustanem ujutro i učim do utakmica. A srce vatreno će biti uz Vatrene...
Post je objavljen 15.06.2006. u 14:55 sati.