Marketing
"Uspjet ću,samo da znaš."
Čvrsto je stiskala jastuk dok je sjedila na podu svoje sobe...Nije više plakala iako joj je lice još uvijek bilo mokro...Bila je sama u sobi i izluđivala ju je tišina koja ju je okruživala...ponovno je stisnula jastuk...kao da je na taj način pokušavala istisnuti bol iz sebe...Grčevito ga je držala,ali bol nije nestajala...Na kraju je popustila...osjetila je kako joj se krv vraća u utrnule prste...Sjedila je još neko vrijeme...Tako sama i nepomična...Više je sličila slici nego stvarnoj osobi...Osjetila je zraku suncu na svojemu licu...Bila je to ugodna promjena...Toplina sunčeve zrake na tren je izbrisala hladnoću koju je osjećala...Polako se digla...Prišla prozoru, zatvorila oči...Željela je da je ta toplina upije,nije željela da ikada više osjeti ikakvu hladnoću...Iz crvenih očiju potekla je suza...Jedna jedina...Nije ju obrisala ili pokušala zaustaviti...Znala je da je ta suza posebana,posebnija od drugih...Ta je suza
nosila njenu bol,gorčinu,strah,nemoć...Isplakavši nju,isplakala je tamu koja ju je predugo obavijala...suza je klizila po njenom obrazu a zatim pala na pod,proizvevši zvuk čujan samo njoj...Rukama je nježno obrisala lice...Duboko udahnula,kao da skuplja snagu za dalje...Bila je to nova ona...Drugačija...Prkosno je pogledala prema svijetu...»Uspjet ću,samo da znaš.»-rekla mu je...»Nisam sama...Moja snaga su moji prijatelji,moja obitelj...Uz njih mogu sve.» U prozoru je vidjela obris...Na trenutak je pomislila da zna tu osobu,no zatim je taj obris zamjenjen drugim...Obris je prikazivao snažnu i hrabru osobu,osobu koja se nije bojala pasti jer je to opet bio jedan način učenja...»Iskustvo je navrjednije,ali najbolnije za steći.»-rekao je obris...Djevojka se složila...Nasmijala se,ali ovoga puta sasvim iskreno, bez imalo glume...A oči su joj zasjale,baš kao nekada...
Post je objavljen 15.06.2006. u 14:04 sati.