Baš sam ovih dana više puta izjavila da bih odmah potpisala da mi netko ponudi da radim mjesec dana dulje ali da ne moram zaključivat ocjene. Onaj tko je radio ili radi u školi, zna o čemu govorim.
Ta taaaaaaaaam! Apsurd nad apsurdima? Prekjučer su dvije neutemeljene žalbe učenika rezultirale ispitivanjem pred komisijom i dvojkom!!! Grozno. Koji su to ljudi koji nekoga cijele godine negativno ocjenjuju i dvadesetičetiri sata nakon zaključene jedinice uspiju promijenit mišljenje??
Poruka rudarima u štrajku? J***te im majku i žalite se i dogodine!
Sutra počinju mature. A nakon njih prvi rok popravnih ispita.
I sve ću preživit...
Nego, jučer sam imala svoj osobni Fear Factor. Ubila sam stonogu. Jest da je bila mala, ali oni koji me imalo poznaju znaju da su kukci moj najveći strah. Posebno stonoge. Mama je inače glavni ubojica u našoj kući ali jučer je taman zaspala kad sam ja ugledala neprijatelja točno iznad kreveta u koji sam trebala leći. I što sam mogla?
Uzela sam papuču, zažmirila, udarila lagano po zidu (s druge strane istog zida spavala je baka a ako nju probudim imam puno veći problem od male stonoge ), otvorila oči i.........pobjegla mi je. Ugledala sam je malo dalje kako bježi neizbježnoj smrti - ako ona preživi, ja ne spavam u toj sobi, a bila sam umorna i boljela me glava; dakle, alternative nije bilo: morala je umrijeti - i, ovaj put otvorenim očima ali pogledom uperenim u drugu stranu, udarila sam papučom. Jedna stonoga manje. Jedna fleka na zidu više. Oprala sam fleku, uklonila par nožica koje su ostale "visjeti" , uvjerila se da nema rodbine u osveti nigdje u sobi i legla. Njemačka i Poljska su privodile utakmicu kraju. Gol Švaba nisam vidjela. Zaspala sam nedugo nakon ubojstva.
Jučer smo dragi i ja hodali među svježe zidanim pregradama našeg akobogda budućeg stana.
Neopisiv osjećaj.
Unatoč svemu što nas još čeka (već smo zamolili investitora da pomakne jedan zid za deset centimentara jer je već u startu odstupio od nacrta a meni taj prostor treba zbog elemenata u kuhinji), sretna sam i nadam se najboljem (ali ovaj put ne očekujem najgore).
I tako...danas je blagdan ali jedan od onih koji se ne čestita. Ali čim je blagdan, dobrodošao je! Pogotovo kad pada na četvrtak pa se bavimo onim omiljenim sportom u Hrvata (a nije ni skijanje ni nogomet): preskakanje petka ili ponedjeljka zbog blagdana koji padaju u četvrtak odnosno utorak!
No, o tome sam već negdje pisala...pa nema smisla da se ponavljam!
Ja sutra radim.