POP KOJI SE UZ MASINKU MOLI BOGU
Negdje u aprilu-prica Miki-zaustavi me poznanik:"Sumnjiv mi je onaj pop Dusan iz Stare pravoslavne crkve na Bascarsiji"."Ma,pusti",kazem,"nas treba da brinu srpski topovi,a ne popovi"."Bogami",
zaintacio moj znanac,"saren je on ispod mantije.Saren k`o guja"."A sto?",upitah za svaki slucaj."Pa vazda mi,brate,nekud zuri.A Bog nije zec pa da mu se moze uteci".
Popodne stvar ispricam raji."Jeste",kaze Talijan,"i ja sam primjetio da ta popina stalno trci gore-dolje,ko da sudi fudbalsku utakmicu.Fali mu jos samo pistaljka"."A sta ti,magistre,smatras?",pitam Srnu.
"Pa znas",veli,"Srbi imaju poslovicu:`Polako se bozja kola voze`.Iz tog ugla,pop koji na ulici razvija veliku brzinu,veoma je zanimljiv u bezbjednosnom pogledu".
Ubrzo,sretnem ga u Miskinovoj:"Slusaj,bozija slugo,nemoj slucajno,ovih dana,da bi se ti cega igrao".
"Pa nisam dijete,igra je mene davno prosla",ne da se,boga mi,lisac."Ja iskljucivo ganjam vjeru"."I treba",kazem."Bolje da ti ganjas vjeru,no da mi ganjamo tebe".
Uskoro,stigne nam dojava da pop Dusan Jovanovic ima u stanu oruzja ko drva.Onda Talijan,Srna,Salih
Dzidic i ja zapucamo u Hajduk-Veljkovu,na broj sest.Njih trojica se popnu k popu,a ja ostanem na ulici.Znas,bilo me stid sto pretresamo svestenika.Doduse,za ovih 120 dana opsade Srbi su nam utjerali pamet u glavu.Danas bih s merakom prerovio i vladiku dabrobosanskog,jedino sto bih zamolio Srnu da mu,prije toga,strucno objasni:"Oprostite nam,sveti oce,ali nismo sigurni da znate razliku izmedju kasike i kasikare".
I,da znas,isplatio mi se stid sto prekopavamo duhovnika:od njegove komsinice,dok sam cekao na ulici,doznam da popovo kupatilo ima prozorcic iza kojega je sobicak,dva sa dva,gdje bi se moglo
naci svasta."Ali,nemoj kome reci da sam ti ja to kazala.Ako kazes,reci cu da lazes".Od tada drzim se pravila:PITAJ KOMSIJE!Koji ne znaju sta imas u glavi,niti ih to zanima,ali odlicno znaju,nekad bolje i od tebe,sta imas u kuci.
Uto vracaju se njih trojica,a objesili noseve."Nista",vele.A sve su pretrazili.Cak im se pop i zakleo:"Nisam,ovoga mi",pa poljubi krst koji nosi o vratu."Ne bih ja oruzje smio drzati kod sebe.Ne bih-od Onoga gore,slava mu i milost",i palcem ljevice pokazuje u nebesa,a desnicom se krsti.Ispricam im za popov sobicak."Ko ti je to kazao?",pitaju me."Sejtani mi priopcili",velim.
I,naravno,kod popa nadjemo osam masinki"M-56"i tri"kalasnjikova"."Okle ovo u tebe,pope,hoces li nam
reci,ako nije vojna tajna?",pita Talijan.A pop,sta ce,suti i gleda niz nos."Da,mozda,nisi vjernike,za Vaskrs,ovim pricescivao?",pita ga Salih Dzidic,i kucka kaziprstom na kundak"kalasnjikova".Pop zakovrnuo ocima,k`o oni sveci sa slika.Izgleda jedva ceka da od njega degenekom napravimo mucenika za srpstvo."Malo morgen,pope",mislim se.
Onda mu objesimo oko vrata svih 11 automatskih pusaka i takvog ga sprovedemo do Opstine.
Nagrnuo narod na vrata i prozore."Pogledajte ga dobro",kazem im."Pogledajte duhovnog prosvetitelja koji se iz masinke moli svome Bogu".Pljuju ga,psuju."Sram te i stid bilo".
U Opstini,sjetimo se:a gdje su preostala tri popa?I posaljemo djevere i na njihove adrese.Kod svakoga nadju po tri"kalasnjikova"."Puna saka brade",kaze Talijan."Naoruzasmo 20 ljudi za manje vremena no sto je generalu Mekenziju potrebno da na Palama okrene janjca".
Uto,zove nas Predsjednistvo:"Sta ste vi to tamo zakuvali?Hocete li da sve Srbe otjerate iz Staroga grada?Hapsite im popove,umjesto da...""Ali,ovaj bilmez je naoruzan do zuba",branimo se mi."U redu.
Oruzje mu oduzmite,a zube mu ne dirajte.Ukoliko mu ih vec niste izbili"."Dabogda gorili ko ova cigara ako smo ga i pipnuli"."U redu.Onda ga pustite,pa gdje ga noge odnesu".I oslobodimo ga,za sat vremena.Prethodno smo,naravna stvar,zovnuli televiziju da ga uslika...
Post je objavljen 15.06.2006. u 09:59 sati.