njegovo uređenje je počelo 1884., a dovršeno tijekom 1889., najviše marom ljubitelja prirode i entuzijasta - samih stanovnika grada uz ponekog stranca, zaljubljenika u dubrovnik. za značajnu financijsku potporu uređenju parka tako hvalu dugujemo jednom od njih, pruskom knezu ivanu liechensteinu *) i njegovoj darovnici od 8.000 florina. osim za potreban materijal novac je poslužio i za nabavu nasada i alepskih borova (koji su i do danas preživjeli sve nedaće). nekadašnju vegetaciju parka (udaljenog samo 250 m od grada prema zapadu s 30 m nadmorske visine), možemo tek zamišljati ukoliko se sretnemo s njegovim pravim izgledom sa starih razglednica.
osnovu vegetacije činilo je obilje stabala alepskog bora s vodoravnim granama (kao na slici) i ponekom skupinom čempresa. kroz njihove krošnje s mukom bi se probijalo sunce na pošljunčene staze i puteljke one u ravnini ili pak one što se uspinju k vrhu glavice malim kamenim stubištem.
*) knez ivan liechenstein je financirao probijanje kraćeg puta prema gorici sv. vlaha i gospinom polju. to je onaj (danas) jednosmjerni put u usjeku između dva dubrovačka hotela u izgradnji. onaj put, što ga je turski investitor sebično prepolovio pred hotelom 'libertas'. taj put nosi ime liechensteinov put.
bilo je i tu nekoliko stabala maslina, a na južnoj strani bila su s mjerom razmještena stabla česvine i rogača.
egzotične kanarske palme na ulazu u park kočile su se mašući svojim velikim granama poput lepeza, osjetljive i na najblaži duh vjetrića, uz žbunaste palme i juke, njihove su zaigrane sjenke padale na široko kameno stubište s kamenim vazama postavljenim na okomitim završecima.
tek poneka agava je ovaj ambijent stapala sa strmom hridinom cjeline brežuljka i uklapala ga u okolni ambijent stare bolnice i područja boninovo. površinu parka od 2,1 ha ili oko 21.000 m2, ograđivao je, prema morskoj strani, niski kameni zidić.
Post je objavljen 15.06.2006. u 08:25 sati.