Marketing
AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...98
Anđeo Gamalijel stajao je po strani. Nije više imao obličje čovjeka, već je bio sačinjen od svjetla i nevidljiv za ljudske oči.
- Kako ću reći ljudskome stvoru da ću mu se pokazati, kad u njegovoj sudbini to nije zapisano? Ukažem li mu se u snopu svjetla, raspast će se u prah zemaljski; da mu napišem poruku nemam pribora za pisanje; da ga ostavim bespomoćnog ne mogu, jer se borio za moje oslobođenje. Pokušat ću mu uhvatiti misli i prenjeti poruku. Ali, njegove misli su poput strijele; poput zrake sunca koja zemlju obasjava. Zrake sunca hrane svojom toplinom ljude, biljke i životinje, a Lehi odapinje misli poput munje. Tri dana i tri noći borio se s demonom Asodejom na vratima smrti i nije ga Asmodej mogao provući kroz vratnice, ali mu je slomio sve što se u tijelu moglo slomiti. Moram naći načina da ga u život dozovem! Ako ovako sit usne, demon će ga provući kroz vrata smrti, a onda će ove jadne ljude opkoliti Germani, pobiti ih, a onda njihova tijela pobacati u Dunav. Koje li glupe zamisli i smionog poduhvata: doći Germanima iza leđa i razbiti obruč kojim stežu Strahimira Oreba iza ovih brda! Samo kad bih se okupao u vodi Dunava, spale bi mu kraste, a kosti bi mu se opet spojile. Opet bi mogao jahati i ratovati. Sjetio sam se! Ako ne mogu uhvatiti misli Lehi Manuela zato što je njegova krv miješana i nosi dušu njegovu poput rječnog brzaka, mogu uhvatiti misli najvjernijih mu od tisuću odabranih legionara. Neka ga nose i bace u rijeku Dunav!
Uto anđeo Gamalijel spazi na nebu orla koji vrebaše svoj plijen ljuljajući se na toploj zračnoj struji raširenih krila. Istoga trena anđeo se odvoji od tla i vine visoko gore do orla. Ptica se malo uznemiri, no Gamalijel joj objasni da je on onaj okovani čovjek kojeg su zarobile legije demona i sada od orla traži uslugu. Gamalijel narede orlu da maše krilima na koja on stavljaše svoje misli, koja poletješe kao munje. Lehi Manuel se trgne kao da ga je odjednom probolo nekoliko strijela. Pokuša ustati, digne se na jedno koljeno, dohvati mač kojim se podupiraše i polako, korak po korak krene prema Dunavu. Svi ljudi i konji krenuše za svojim zapovjednikom, koji slomljenih kostiju snagom svoje volje koračaše, a orao je neprekidno mahao krilima prateći ritam koraka Lehi Manuela. Voda Dunava bila je bistra i hladna kao led. Uz samu obalu tekla je polako, dok je po sredini matica jurila prema Crnome moru. Lehi zagazi u vodu do koljena, zatim do pojasa, pa sve do brade. Orao kriknu strašnim glasom i sunovrati se po svoj plijen. Uhvatio je lasicu koja se koprcala u zraku pokušavajući se oteti, no orlove kandže zabile su se u tijelo koje se uzalud izvijalo. Orao odleti prema staroj planini Balkan i nestane ljudima sa vidika.
Rimljani, koji su prema ponašanju ptica čitali dobre i loše znakove, stajali su začuđeni. Najstariji legionar, šezdesetogodišnji Mucije Filisko, ovako je to prokomentirao:
- Tako mi Jupitera, ovo je dobar znak! Orao je simbol snage i pobjede, lukavstva i ptica bogova, a lasica je simbol podmuklosti. Zar ne čeka u zasjedi da popije tuđu krv? Naš zapovjednik, Lehi Marcijan Jula, vodit će nas u nove pobjede.
- Pravo kažeš, plemeniti Mucije. Dobacite mi uže da izađem iz ove hladne vode. Donesite mi moju bojnu opremu, privedite mi i osedlajte konja, pa da krenemo i obavimo ono zbog čega smo došli. Zar smo tisuće kilometara plovili uzalud i promijenili tri vremenske zone? Dobro pogledajte koliko je rimsko carstvo! Nikada na Zemlji ne bijaše carstva u kojem na jednoj strani sviće, a na drugoj se smrkava.
Na Lehiju nije više bilo nikakvih rana, samo su ožiljci prekrivali njegovo tijelo poput masnica od biča. Opet se njegove kosti sastaviše, a sile su paklene doživjele poraz tamo gdje su uvijek pobjeđivale. Pred vratima smrti uvijek su demoni bili pobjednici, sve do jednoga dana kada sretoše junaka koji je bio veći od njihovih vratnica. Vratnice smrti sačinjene su od ljudskog straha; spojene su klinovima koji su sačinjeni od ljudske jeze i strahote. Vrata smrti mogu se postaviti na svakome mjestu: u kolibi ili palači, u utrobi zemlje ili visoko iznad zemlje; svuda gdje kroči ljudska noga postavljena su vrata smrti za one koji su sačinjeni od zemaljskoga praha, prosijanog na četiri nebeska vjetra. Ljudski stvor ne zna što ga čeka u jednome danu u kojem se može probuditi kao car, a usnuti kao prosjak.
- ćudesan je ljudski život - razmišljao je Lehi Manuel dok su na njega navlačili svečanu bojnu opremu.
Post je objavljen 14.06.2006. u 10:00 sati.