Neki dan na poslu stigli su nam neki gosti, ni po čemu posebni, da me žena koja je ušla nije pošteno odmjerila pogledom. Onako, od glave do pete, pa opet do glave, pa prema dolje i tako ostala.
Kad sam ih smjestila otišla sam se požaliti kolegi/mužu na to:
- Ova žena me je pošteno odmjerila i zabuljila mi se u noge.
- Svi ti bulje u noge.
- A ne! Nisam primjetila da muškarci to rade, tu i tamo netko, obično mi se zagledaju u oči....ali žene, ne samo da me mjerkaju, nego još i napadno bulje.
- To je zbog minice.
- Pa svejedno, po logici nekih stvari trebalo bi biti obrnuto.
- Ma vidi, to je zato što su te žene ili zavidne ili glupe..
- A muškarci ?
- A mi smo pametniji, znamo sakriti kamo gledamo.
- Kak to misliš?
- Pa ribica, ti samo MISLIŠ da te gledamo u oči ;)
Znam da svako odstupanje od recimo nekih normi oblačenja nužno za sobom povlači i poglede. Sad, koliko je minica nešto tako čudno, to je već drugo pitanje.
Gospođi sam bila nevjerojatno interesantna, micala je cijelu glavu gore-dolje i na kraju ostala na nogama. Napadno.
Pomislila sam da mi je možda izrasla treća noga ili mi se sama od sebe napravila tetovaža na koljenu, pa sam i sama pogledala. Ništa. Noge ko noge.
Ne smetaju meni pogledi. Imam samopuzdanja za nekoliko osoba. Smeta me buljenje, pretežno žensko. Čak me niti ne smeta nešto posebno, više me čudi. Pa barem bi one trebale znati kako noge izgledaju..
Znam i ja pogledati nekoga tu i tamo, čak i odmjeriti. Diskretno. Onako, na muški način ;)
Dodatak:
Htjela sam se javiti da idem malo na more, ali blog nije radio.
Pa sam se jutros htjela javiti da se nisam mogla javiti, ali blog nije radio.
Sad radi, ja sam tu i bacam se na vas.
Svakog pojedinačno :)
Post je objavljen 19.06.2006. u 08:30 sati.