Evo i prvog maila koji je pristigao neki dan na Balasevic_blog@net. Zahvaljujem se autorici i nadam se da će sada biti više onih koji će svoje tekstove i priče podijeliti s nama...
"Balašević...
..trenutno svira u podlozi. Kao i gotovo svaku večer... Zapravo, kad bolje pogledam,
ako sam za ičije pjesme jako vezana, onda sam za njegove... Po njegovoj pjesmi dobila sam ime...
Njegove pjesme slušala sam cijelo djetinjstvo... I uz njih vezala svoja sjećanja. I tako dok
sad lutam labirintom svojih uspomena pronalazim neke stvari na koje nisam pomislila već
godinama... Prvi put na moru... Omišalj, noć, ulična svjetiljka i pjesma "Don Francisko Long
Play"... Jedna od mojih prvih ljubavi... Stihovi iz njegove pjesme (Citron pesme) "Kad neće mali
anđeli, sredit će mali đavoli, da mene XXXXX naposlijetku zavoli. Sve ono pati i sanja prolazi kroz
razna stanja, e pa ljubav mora i da zaboli" na zadnjoj strani moje bilježnice. "Sve
otišlo u Honduras" vraća me u doba kad sam bila klinka i skakutala po krevetu u ritmu te pjesme...
"Bezdan" i "Slovenska" me žaloste... "Poluuspavanku" sam jednom slušala cijelu
noć dok nisam mogla spavati... Zapravo ne postoji nijedna njegova pjesma koja me ne asoicira ni na što,
svaka u meni budi drugačije reakcije i osjećaje... I znam skoro svaki stih... A svaka njegova
pjesma je zapravo priča... Najčešće, priča o ljubavi. Ima i drugačijih, ali najčešće je to
ljubav. I to nesretna. (Opet iz njegove- "Svirajte mi jesen stiže, dunjo moja": "Sve prave su
ljubavi tužne..."). Zbog toga me neke njegove pjesme rastuže. Ali ipak ih slušam.
Neke su nevjerojatno banalne, dok druge zbilja znaju potaknuti na razmišljanje. Neke njegove
pjesme mi izmame smješak na lice bez obzira na to koliko tužna bila. Zbilja volim njegove
pjesme. Zbog toga što su nevjerojatno proživljene... Zbog toga što su toliko iskrene... Zbog toga
što na njih jednostavno ne mogu ostati ravnodušna."
I što da drugo napišem... Po jednoj od njegovih pjesama dobila sam ime... (Ja sam
jedna od pripadnika mlađe generacije njegovih obožavatelja...)... Ljubav prema njegovim
pjesmama naslijedila sam od tate... Pratile su me kroz cijelo djetinjstvo, obilježile moje
odrastanje... Kada pišem postove na blogu, često im dajem naslove njegovih pjesama jer me pjesme
jednostavno asociraju na situaciju o kojoj pišem...
Još jedna stvar... Njegov koncert... Bila sam samo na jednom... I to prošle godine...
Bio je gost na Špancirfestu u Varaždinu... To je bilo magično...
Koncert se održavao na bedemima Starog Grada... To je jedan od baroknih djelova
grada... Na bedemima se skupilo između 20 000 i 40 000 ljudi, prema procjenama, ali bilo ih je i
više jer svi nisu stali u onaj prostor pa su stajali na cesti koja je samo zbog koncerta
trebala biti zatvorena... Ali ona večer je doista bila magična... Tisuće ljudi koji su kao u transu u jedan
glas pjevali njegove pjesme... Atmosfera je bila nevjerojatna... A i on je bio fenomenalan... Brzo
je i lako uspostavio kontakt s publikom tako da je smo već nakon 5 minuta koncerta bili s njim
na "ti"... O pjesmama neću pisati... Zato što su jedne od najljepših stvari jednostavno
neopisive... Definitivno jedan od najboljih koncerata na kojima sam bila...
U jednom trenutku podigla sam pogled u nebo... Zvjezdana noć... I pomislila sam: nema
mjesta i vremena na kojem bih radije bila nego ovdje i sad...
Jedna obožavateljica....
Post je objavljen 14.06.2006. u 07:27 sati.