I nebo će plakati izgubiti će sjaj... cijeli dan je sjalo sunce i cijeli je grad brujao o utakmici . Frendovi us već od samog jutra pričali o tome. Osjetila se groznica " subotnje " večeri i svi su bili nekako uzbuđeni... I tada desio se gol i Hrvatska je izgubila utakmicu protiv Brazila, nije bitno ni tko je zabio gol ni kada ništa nije bitno, bitno je samo to da su riječani koji su još i sada po kafićima slavili Hrvatski nastup bez obzira na to što smo izgubili. Srce naše kucalo je i kucat će kao jedno. Nije bitno kad ni gdje mi smo uvijek uz Vatrene ... Mi imamo šampione i to znamo, nije bitno koji smo ... ili možda ipak je ... ma bitno je sitno , a mi smo noćas sitno izgubili... ali doći ćemo mi jednom na svoje... Nogomet navjažnija sporedna stvar na svijetu, ma koga mi to lažemo trenutno je to svima najvažnija stvar sporedne su sve druge.
I tako grad na Rječini je opet sjao istim sjajem dok smo Ksenija i ja skakutale do fontane gdje nas je čekala moja mila majčica ne bi li nas kao i bezbroj puta prije toga odfurala doma... o bože pa trebam zaposliti nekoga da me voza kud god ja to oću... Riječke najbolje su čke , čke vole svoje dečke i njima daju ..čke... Hvala i do slušanja, ovaj pisanja
Post je objavljen 14.06.2006. u 02:31 sati.