Kad ne bih bio takav šupak, jednog bih od ovih dana prišao Jošku Marušiću i priupitao ga: "Oprostite, gospodine, jeste li vi ovdje u organizaciji?" Pretpostavljam da bi mi čovjek pristojno odgovorio da jest, našto bih mu ja priznao da već dva dana, eto, lutam Lisinskim, no nikako da nađem peseke, mace, iguane... Zamišljam zbunjenu facu dok mu objašnjavam da sam čitao u novinama da traje Animalfest i da sam došao vidjeti simpatične ljubimce, a oni me tu maltretiraju s nekakvim crtićima.
No šupak sam, pa to neću učiniti nego samo napisati koju o filmovima druge večeri, daleko neujednačenije od prve. Na nekoliko dosadnjikavih filmova imali smo i nekoliko jako dobrih, te je opći dojam povoljan. Francuska Priča o kičmi priča o potragama i nalaženju para koji je i grafički stvoren jedno za drugo, no film je stvoren za brzi zaborav, ništa osobito. Kanadski 1 D u eri 3 D filmova ide kontra smjerom, šaljući nas u jednodimenzionalni svijet u kojem su posljednji krik mode 2 D filmovi. Zabavan grafizam, vrlo solidne fore i dobar ritam. No, sve je to zagrijavanje za velikog majstora Yamamuru i njegov film Stari krokodil. Iako nisam veliki fan Atama yame, koja mu je donijela Grand Prix prije dvije godine, nedvojbeno je riječ o pravom maheru. Priča o proždrljivom krokodilu i naivnoj hobotnici sjajno je odrađena vizualno, radnja zanimljiva i majstorski vođena, dvanaest minuta čistog užitka... I na kraju banalna fora za kraj, nedostatak poante (barem u europskim očima, možda japanska simbolika daje dodatno značenje, no sumnjam) ruši cjelinu i ostavlja je samo vrlo dobrom.
Istu ocjenu dajem i ruskom Kuminom daru. Volite li ruske bajke, rusku vizualnost i rusko lutkarstvo (a ništa od toga nije mi mrsko), nema razloga zašto ne uživati u ovom lijepom filmu. Nakon njega, apstrakcija. Michael Dudok de Wit odlučio se odmoriti od narativnosti i, onako, za predah, napravio Okus čaja, doslovce slikan čajem na papiru. Predivnoj Corellijevoj glazbi usprkos, nije me fascinirao, ali me podsjetio na naslov knjige Predeo slikan čajem. Te na jednu od najboljih fora Laze Goluže, kada je u Kviskoteci u igru "Književni protunaslovi" uvrstio protunaslov te knjige: "Vasiona umrljana kafom". Majstor. A majstor je i Igor Kovalyov, čiji je Milch jedan od najboljih filmova u prva dva dana. Mračan i neprohodan (ne mogu reći da sam posve razumio radnju), film je vizualno uznemirujuć, a auditivno savršen. Mislim da takvo majstorstvo uporabe konkretnih zvukova na filmu nisam vidio još od Michelangela Antonionija. Sjajno.
Španjolski Tuda prolazim svakog dana može se nazvati poluapstrakcijom i poludosadom, a talijansko-francuska crno-bijela koprodukcija Pamćenje pasa gotovo me poslala u carstvo snova. Da su oba filma vizualno ok, ne moram posebno naglašavati, da nisu ne bi im bilo mjesto u konkurenciji. Ali, brate, dosadni su. Animatorova instant večera klasična je kanadska dosjetka, kakvih uvijek ima u konkurenciji i fino razbijaju monotoniju. Seljak i krava ima redateljicu, i to Iranku, pa će na to pobrati nešto glasova, a riječ je o solidnoj, konvencionalnoj toploj priči. Plus zbog face krave. Korejska MTV reklama Čudovište iz svemira 3 je bezveze, no kazahstanski Lov jedan je od onih crtića koje treba pokazivati budućim animatorima, u nadi da će i oni raditi takve. Kratka, brza dosjetka s dobrim likovima i ritmom, ne može ne razveseliti gledatelja.
Latvijski film Nesanica pokazuje da u baltičkim zemljama i dalje cvate klasična animacija. Jako lijepo nacrtano, no sadržajno samo solidno, ugodno zagrijavanje za Tajanstvena zemljopisna istraživanja Jaspera Morella, zadnji i najdulji film večeri. Višestruko nagrađivan na svjetskim festivalima, ovaj film Australca Anthonya Lucasa mora biti među favoritima za Grand Prix. Kombinacija animiranih objekata, sjena i kompjuterskog renderiranja jednostavno oduzima dah, vizualna imaginacija, negdje na razmeđi viktorijanskog duha, Moby Dicka, Meccano setova i svijeta Winsora McCaya, fascinantna je, a priča izvrsna, sa svim potrebnim elementima, moralnim previranjima, zločinima, čežnjom, žrtvovanjima... Zadnjih nekoliko Animafestova rogoborim kako je animacija u krizi i kako ima puno solidnih i dobrih, ali nema više velikih filmova. E, ovo jest velik film.
Veći čak i nego legendarni Dirdy Birdy, ali nipošto ne i zabavniji od njega. Što nije mana, teško da i postoji išta zabavnije...
Post je objavljen 14.06.2006. u 00:24 sati.